Ponosna Slavonija dala je niz istaknutih osoba Hrvatskoj na kulturnom i znanstvenom području: Matija Antun Relković, Antun Kanižlić, Josip Eugen Tomić, Dobriša Cesarić, Matija Petar Katančić, Antun Gustav Matoš, Ivan i Josip Kozarac, August Harambašić, Julije Benešić, Slavko Batušić, Grigor Vitez, Dragutin Tadijanović, Matko Peić, Josip Juraj Štrosmajer, Josip Stadler, Josip Hamm, Vjekoslav Klaić, Ferdo Šišić, Isidor Kršnjavi, Đuro Szabo, Josip Matasović i brojni drugi.
Među njima istaknuto mjesto ima dobitnik Nobelove nagrade za kemiju rođen na današnji dan 1887. u Vukovaru Lavoslav Ružička.
Njegov je otac Stjepan Ružička bio češkoga i hrvatskoga podrijetla, a majka Amalija (rođena Sever) hrvatskoga i njemačkoga podrijetla, poput mnogih Hrvata vukovarskog kraja. Ružičkini preci bili su zemljoradnici i obrtnici, a otac mu je bio bačvar i vatreni hrvatski domoljub. Ružička je kršten kao Leopold Stjepan kako je navedeno u Matičnim knjige župne crkve u Vukovaru.
Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. za svoj rad na istraživanju polimetilena i viših terpena te za istraživanje spolnih hormona. Nagrada, koju je dijelio s kemičarom Adolfom Butenandtom, uručena mu je, zbog početka Drugog svjetskog rata, u Zürichu.
Bio je počasni član HAZU, počasni doktor Sveučilišta u Vukovaru i počasni građanin Vukovara.
Iako je imao švicarsko državljanstvo, Hrvatsku je smatrao svojom domovinom te je pomagao brojnim hrvatskim kemičarima koji su se usavršavali u Švicarskoj. Njegov suradnik Vladimir Prelog također je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju (1975.). Ružička je umro u 89. godini života, 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru, a pokopan je u Zürichu.
