Na današnji dan, 13. rujna spominjemo se svetog Ivana Zlatoustog, sveca iz 4. stoljeća kojeg na osobit način štuje i Katolička i Pravoslavna Crkva.
Najvećeg crkvenog govornika, kome je povijest dala naslov “zlatousti”, možemo ubrojiti u red izuzetno velikih ličnosti kršćanske starine. On je na Istoku već stoljećima uživao neosporan ugled, a na Zapadu najveću popularnost poslije sv. Augustina. Iako nije bio veoma originalan teolog te ga po teološkoj dubini nadvisuje ne samo sv. Augustin, već i sv. Atanazije i Grgur Nisenski, to je kao dušobrižnik neusporediv. Isto tako možemo reći da su propovijedi sv. Ivana Zlatoustoga, od svih svetih Otaca, najmanje izgubile na svojoj svježini i izražajnosti.
Ivan Zlatousti posjedovao je u neobičnoj mjeri niz vrlina koje su potrebne dobrom govorniku: inteligenciju i srce, živahnost mašte, smisao za mjeru, psihološku prodornost, pastoralnu revnost, nesebičnost. Sve su te osobine učinile od njega idealnoga crkvenog govornika, majstora propovijedi i svetoga govorništva.
Glas o njemu širio se daleko izvan Antihoije (današnje Turske), sve do Carigrada koji je bio prijestolnica Rimskoga Carstva. Godine 397. sv. Ivan Zlatousti postao je biskup prve biskupske stolice Istoka i carski dvorski propovjednik. Bio je propovjednik, ali i monah te dušobrižnik koji je ljude poticao na obraćenje. Ivan reformator zamjerio se mnogima, doživio osamljenost i završio u progonstvu tijekom kojega i umire.
Na osobit način brinuo je za siromahe, zapuštene, one na rubu društva. U toj brizi izdašno su ga pomagale neke bogate plemenite gospođe. Brinuo se i za misionarenje u provinciji pa mu je pošlo za rukom privesti pravoj vjeri mnoštvo Gota. Borio se čvrstom rukom protiv heretika novacijana i arijanaca. Bio je gorljiv i nepopustljiv.
Manje je poznato u zapadnom svijetu da je sveti Ivan Zlatousti tvorac vrlo stare liturgije istočnog pravoslavnog obreda koja je ostala gotovo netaknuta do današnjeg dana. Kršćanski istok je naziva „Liturgija svetog Jovana Zlatoustog“. Ta liturgija prikazuje se kroz cijelu godinu osim kroz korizmu i dane kad se upotrebljava liturgija svetog Bazilija. Kada prisustvujemo ovoj liturgiji možemo vidjeti suštinsku sličnost osnovnih elemenata liturgije zapadnog i istočnog tipa.
Sveti Ivan Zlatousti ostavio je i nekoliko prekrasnih pričesnih molitava od kojih jedna glasi:
PRVA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA ZLATOUSTOG
Gospodine, Bože moj, znam da nisam dostojan ni vrijedan da uniđeš pod krov kuće moje duše. Jer prazno je i razoreno unutra i Ti kod mene ne nalaziš dostojna mjesta, gdje bi naslonio glavu svoju. Ali kao što si radi nas sišao s visine i sebe unizio, tako se udostoji sada i do moje niskosti. I kao što se Tebi svidjelo ležati u špilji, u jaslama nerazumnih životinja, tako se sada udostoji ući u jasle moje nerazborite duše i mojega okaljanoga tijela. I kao što nisi smatrao nedostojnim stupiti u kuću Šimuna, gubavca, i blagovati s grešnicima, tako pristani sada stupiti i u kuću moje jadne duše, jer i ja sam gubav i grešan (grešna). Kao što nisi prezreo meni sličnu preljubnicu i grešnicu, koja Ti je došla i dotakla Te, tako se smiluj i meni grešniku (grešnici), koji (koja) k Tebi dolazim i dotičem Te. I kao što Ti nisu bili odvratni poljupci njezinih okaljanih i nečistih usta, tako neka Ti ne budu odvratna ni moja još okaljanija i nečistija usta, moje ružne i nečiste usne; moj bezbožni i nadasve nečisti jezik.
Žeravica Tvojega prečistoga Tijela i Tvoje predragocjene Krvi neka mi ipak bude na posvećenje i rasvjetljenje, na ozdravljenje moje bijedne duše i mojega tijela, neka posluži oduzimanju tereta mojih bezbrojnih grijeha, zaštiti od svih đavolskih upliva, nadvladavanju mojih loših i zlih navika, mrtvljenju mojih strasti, učvršćenju u Tvojim zapovijedima, postignuću Tvoje Božanske milosti, kako bih bio pribrojen Tvome kraljevstvu.
Ne prilazim Ti oholo, nego pun pouzdanja i povjerenja u tvoju neizrecivu milost, Kriste, Bože moj, da se ne udaljim od Tvojega zajedništva i ne postanem plijen lukavoga vuka. Usrdno Te molim, Vladaru, koji si jedini svet: posveti moju dušu i moje tijelo, moj razum i moje srce, moje bubrege i moju najskrovitiju nutrinu, i sasvim me obnovi! Usadi svoj strah u moje udove i udijeli mi zauvijek Tvoje posvećenje. Pomozi mi i očuvaj me, vodi moj život u miru i udostoj me da s Tvojim svetima stojim zdesna Tebi, poradi zagovora Tvoje prečiste majke, Tvojih bestjelesnih služitelja, prečistih sila i svih svetih, koji Ti se mile odvijeka.
Amen.
