14. srpnja 1889. rođen Ante Pavelić – osnivač ustaškog pokreta

Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić rođen je na teritoriju Bosne i Hercegovine u vrijeme dok se ona nalazila pod aneksijom Austro-Ugarske.

Njegovi roditelji nisu bili porijeklom iz tog kraja, nego su se doselili iz Hrvatske radi posla. Naime, Pavelićev otac Mile bio je željezničarski radnik.

On i Pavelićeva majka Marija doselili su se iz hrvatskog sela Krivi Put, koje se nalazi u senjskom zaleđu. Prezime Pavelić jedno je od čestih među tamošnjim Krmpoćanima.

Pošto se o političkom djelovanju Ante Pavelića u kasnijem periodu, a osobito za vrijeme NDH zna mnogo u javnosti, tekst dotiče ponajprije manje poznate dijelove Pavelićeve biografije: rođenje, mladost, političko djelovanje prije odlaska u inozemstvo i samo osnivanje ustaškog pokreta.

Na današnji dan 1889. rođen je u selu Bradini između Sarajeva i Konjica budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić. Njegovi roditelji nisu bili porijeklom iz tog kraja, nego su se doselili iz Hrvatske radi posla. Naime, Pavelićev otac Mile bio je željezničarski radnik. On i Pavelićeva majka Marija doselili su se iz hrvatskog sela Krivi Put, koje se nalazi u senjskom zaleđu. To hrvatsko područje etnogenetski je zanimljivo jer na njemu živi veliki broj katoličkih Vlaha Krmpoćana, koji su se doselili tamo s turskog područja. Jedno od poznatih prezimena Krmpoćana bilo je i Pavelić. Njegova obitelj i dalje se često selila dok je on bio dječak. Tako je početno obrazovanje stekao u muslimanskoj školi, tzv. mektebu u selu Jezero kod Jajca.

Djetinjstvo i mladost

Pavelićeva povezanost s bosanskim muslimanima postat će očita za vrijeme NDH, kad su oni činili jedan od oslonaca poretka. Sjetimo se samo da je na današnjem Trg žrtava fašizma u Zagrebu podignuta velika džamija, a da su braća Osman i Džafer Kulenović bili dopredsjednici Vlade NDH i prvi ljudi do Ante Pavelića. Osnovnu školu pohađao je u raznim mjestima po Bosni i Hercegovini, zavisno gdje je radio njegov otac. Gimnaziju pohađa u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. i maturirao.

Pavelić je kasnije u Zagrebu stekao visoko obrazovanje završivši Pravni fakultet. Godine 1915. postao je doktor prava u dobi od svega 26 godina. Pavelić je počeo raditi u odvjetničkom uredu Aleksandra Horvata u Zagrebu. Tamo je upoznao i svoju buduću suprugu Mariju Lovrenčević kojoj je bilo samo 18 godina i radila je kao stenografkinja. Vjenčali su se 1922. godine i imali troje djece: sina Velimira i kćeri Višnju i Mirjanu.

Rano političko djelovanje

Godine 1918. ulazi u vodstvo Hrvatske stranke prava. Prvo je bio član Poslovnog odbora, potom tajnik i nakon toga potpredsjednik stranke. Tri godine nakon učlanjenja izabran je na lokalnim izborima od strane Zagrepčana za poslanika u gradskoj skupštini grada Zagreba.

Nakon što je izabran na saveznim izborima za člana parlamentarne Skupštine u Beogradu, Pavelić postaje 1927. pripadnik Hrvatskog bloka. Pavelić također postaje osoba za kontakt Stranke prava s predsjednikom vlade Nikolom Pašićem. Bio je jedan od dvojice zastupnika Hrvatskog bloka, zajedno s Antom Trumbićem – paradoksalno jednim od ključnih političara u stvaranju jugoslavenske države. Pavelić je obnašao dužnosti stranačkog tajnika do 1929., kada kralj zabranjuje djelovanje svim političkim strankama.

Iduće godine, Pavelić je osnovao oružanu skupinu Hrvatski domobran kojom je otvoreno pozvao Hrvate na oružanu pobunu. Jugoslavenske su vlasti proglasile organizaciju nezakonitom i zabranile njezino djelovanje.

Osnivanje ustaškog pokreta

Kada je kralj Aleksandar proglasio Šestosiječanjsku diktaturu 1929., Pavelić odlazi u Italiju, da bi se kasnije preselio u Beč. Okolnosti su ga prisilile da se ponovno vrati politici, iako je to pokušao izbjeći. Uspostavio je vezu s VMRO-om (Vanjska makedonska revolucionarna organizacija) i sastaje se s Makedonskim nacionalnim odborom. Sastanak je rezultirao Sofijskom deklaracijom u kojoj je suradnja ustaša i pripadnika VMRO-a postala službena. Ta Sofijska deklaracija bila je od velike važnosti Paveliću i ustaški pokret.

Jugoslavija je prosvjedovala Bugarskoj, a Paveliću je suđeno u odsutnosti i 17. srpnja 1929. osuđen je na smrt zbog veleizdaje zajedno s Gustavom Perčecom. Srpski nacionalizam u Jugoslaviji olakšao je Paveliću uspostavljanje ustaškog pokreta. (Jakov Sedlar: „Ustaše bez maske“)

U ideološkom i organizacijskom pogledu ustaška je organizacija imala korijene u političkim previranjima i prije uvođenja Šestosiječanjske diktature, osobito nakon atentata na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928., napose u redovima  Hrvatske stranke prava (HSP) – frankovaca (otuda za ustaše tijekom 1930-ih katkad i naziv pravaši ili frankovci). Godine 1926. bila je utemeljena organizacija Hrvatske republikanske pravaške omladine (HRPO), koja je okupljala najradikalniju nacionalističku omladinu. Početkom listopada 1928. bila je ustrojena ilegalna organizacija Hrvatski domobran.

Najaktivniju i vodeću ulogu među pravašima imao je Ante Pavelić. Ustaška organizacija formalno je konstituirana 1930., a puni naziv »Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija« (UHRO) dobila je 1932., kada je donesen njezin ustav. Godine 1933. bila su prihvaćena ustaška načela, u kojima su bili izneseni osnovni programski pogledi, i koja su smatrana temeljnim zakonom ustaške organizacije.

Riječ ustaša – što znači danas?

Prema pisanju Hrvatskog jezičnog portala (www.hjp.znanje.hr) danas se naziv „ustaša“ koristi u razgovornom smislu za hrvatskog šovinistu koji svojim postupcima i idejama podsjeća na ustaše iz 2. svjetskog rata.

U pojedinim zemljama u okružju (prvenstveno Srbija, ali i BiH i Crna Gora) naziv katkad se koristi od strane šovinista kao pogrdan i uvredljiv naziv za sve ili većinu pripadnika hrvatskog naroda.

U Srbiji je riječ ustaša i oznaka za stigmatizaciju političkih protivnika: tako je komunist i velikosrbin Slobodan Milošević, u doba poraza od srpskih nacionalista proglašavan za ustašu, budući da se riječ ustaša rabi u uvredama kao oznaka za nešto štetno za Srbiju ili srbofobno.

Paradoks je da je svojevremeno taj isti Milošević koji je proglašavan ustašom, istu riječ rabio za ortodoksnog projugoslavenskog komunistu Stipu Šuvara kada mu se suprotstavljao u Beogradu. U Bosni i Hercegovini se također izraz ustaše rabi u pogrdnom značenju, a osim Srba koriste ga i Bošnjaci. Štoviše, pojedini bošnjački nacionalisti katkad rabe pogrdnu sintagmu “ustaški jezik” za izvorne hrvatske riječi koje rabe Hrvati u BiH.