15. ožujka 1957. Moša Pijade – komunistička Jugoslavija sudski rehabiltirala Apisa i ubojice iz velikosrpske Crne Ruke!

Foto: Thinkstock

Trideset i šest godina kasnije od Solunskog procesa, 1953. godine, kada su Apis i Crna Ruka bili već zaboravljeni, odlukom Aleksandra Rankovića, a po naputcimna Moša Pijade, nekada bliskog Crnoj Ruci, dolazi do obnove procesa.

Dragutin Dimitrijević Apis i Crna Ruka je rehabilitirana u Titovoj Jugoslaviji, što je samo po sebi skandal, jer se radilo o urotničkoj, tajnoj i velikosrpskoj organizaciji. Jednako kao slavljenje ubojice i terorista Gavrila Principa. 

Osuđeni su na Solunskom procesu 1917. godine, organiziranim od srpske vojske čiji je i Apis bio dugogodišnji oficir, zbog navodnog rušenja poretka i pripremanja atentata na regenta Aleksandra Karađorđevića.

Zanimljivo je i kako se za rehabilitiranje “solunaša” često smatra zaslužnim jedan od najmoćnijih ljudi Titovog režima Moša Pijade, umro na današnji dan 1957. godine. Pijade je bio suradnik lista Crne Ruke, znakovitog masonskog imena “Pijemont”, od 1911. do 1915. godine, pa se smatra kako je upravo zbog Pijadea rehabilitirana organizacija za koju se općenito smatra kako je težila stvaranju Velike Srbije. Osim toga, Pijade je bio mentor na obrani doktorske disertacije Apisovog rođenog bratića Milana Živanovića, neposredno nakon što je komunistička Jugoslavija rehabiltirala Crnu Ruku.

Crna ruka, čije je pravo ime bilo “Ujedinjenje ili smrt”, okupljala je od 1911. znatan broj srbijanskih terorista i ektremista spremnih na sve što bi išlo u prilog stvaranja Velike Srbije, na račun ostalih naroda i ponajviše Hrvata. Ta tajna srpska organizacija zahvaljivala je svoje postojanje šačici časnika koji su se proslavili 1903. ubojstvom srpskoga kralja Aleksandra Obrenovića. Ubojice kraljeva doveli su na prijestolje suparničku dinastiju Karadorđevića nadajući se da će voditi slobodniju protuaustrijsku politiku. Radilo se o tome da se suprotstave balkanskim ambicijama Habsburgovaca kako bi stvorili Veliku Srbiju”koja bi okupljala južne Slavene, koji su njihovim planom svi trebali biti asimilirani i postati Srbi.

Cijelo 20. stoljeće nastavila se „crnorukaška“ borba za Veliku Srbiju koja je imala utjelovljenje u obje Jugoslavije, koje su Srbi objeručke prigrlili kao „svoju državu“, a nacionalno svjesni Hrvati s gnušanjem odbacivali. Ideja Crne ruke je kulminirala Domovinskim ratom, pokušajem okupacije Hrvatske i njenog pripajanja Srbiji.

Crna ruka organizira atentate na crnogorskog kralja, sarajevski atentat, te izvodi brojne zakulisne radnje na zacrtanim teritorijima Velike Srbije: Crnoj Gori, BiH, Makedoniji, dijelu Bugarske, Kosovu i dijelu Albanije, te velikom dijelu Hrvatske.

Član Crne ruke bio je i ubojica hrvatskog vođe i parlamnetarnih zastupnika u Beogradu Puniša Račić.

U Titovoj Jugoslaviji slobodno zidarstvo nije bilo javno dopušteno, premda se zna da je i najbliži Titov suradnik, Moša Pijade, bio mason. Čak se i za samog Tita špekuliralo, a i još se nagađa, da je i sam bio mason. Kao krunski dokaz za takvu tvrdnju uvijek se navodi da na njegovoj grobnici u beogradskoj Kući cvijeća nema nikakvih oznaka, pa ni crvene zvijezde petokrake.

Pijade, Moša, jugoslavenski političar (Beograd, 4. I. 1890 – Pariz, 15. III. 1957). Nakon studija slikarstva u Münchenu i u Parizu (1905–10) vratio se u Beograd, gdje je radio kao novinar; od 1913. profesor crtanja u Ohridu. Članom KP Jugoslavije postao je 1920. Godine 1924. otvorio je u Beogradu ilegalnu tiskaru, u kojoj je tiskao partijsko glasilo Komunist, zbog čega je bio osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora u Srijemskoj Mitrovici i Lepoglavi (1925–39). Tijekom služenja kazne preveo je s Rodoljubom Čolakovićem Kapital K. Marxa. Kada je Kraljevina Jugoslavija u Travanjskome ratu 1941. doživjela vojni slom, otišao je u Crnu Goru i pridružio se partizanima. Za II. svjetskog rata bio je član partizanskoga glavnog stožera te jedan od najbližih suradnika J. Broza. Sudjelovao u radu Prvoga i Drugoga zasjedanja AVNOJ-a, te je bio izabran za potpredsjednika toga najvišega zakonodavnoga tijela. U studenome 1943. osnovao je u Jajcu Telegrafsku agenciju Jugoslavije (Tanjug). Nakon II. svjetskog rata obnašao je niz visokih stranačkih i drž. dužnosti. Imao je važnu ulogu u izradbi zakonodavstva socijalističke Jugoslavije, navodi enciklopedija.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr