U Izraelu nikada ni prije ni nakon ove presude nijednome civilu nije dosuđena smrtna kazna. Eichmannu je iznimno dosuđena jer su njegovi zločini bili teži od bilo kojih zločina bilo kojega čovjeka koji je ikada mogao stati ili će stati pred izraelski sud. Riječima presude na smrt vješanjem suci su, između ostaloga, izjavili osuđeniku: “Kako ste vi podupirali i provodili politiku odbijanja da svijet podijeli život sa židovskim narodom i narodima mnogih zemalja – kao da ste vi i vaši nadređeni imali ikakvo pravo odlučivati o tomu tko na svijetu treba, a tko ne treba živjeti – tako mi držimo da nitko, ni jedan jedini pripadnik ljudskoga roda, ne može poželjeti taj svijet dijeliti s vama. Zbog toga, i samo zbog toga, morate biti obješeni.”
Na današnji dan 1961. na smrt je u Izraelu osuđen nacistički zločinac Adolf Eichmann. Njega su izraelski agenti uspjeli uhvatiti 1960. godine u Argentini, a zatim su ga potajice od tamo prenijeli u Izrael. Suđenje Adolfu Eichmannu u Izraelu bila je međunarodna senzacija. Zanimljivo je da je tijekom suđenja, koje je održano u Jeruzalemu, sjedio zaštićen neprobojnim staklom.
Eichmannov branitelj tijekom suđenja bio je njemački odvjetnik dr. Robert Servatius. Sud je Eichmanna osudio na smrt upravo na današnji dan. Eichmann je molio izraelskog predsjednika Yitzhaka Ben-Zvija za pomilovanje, ali bez uspjeha.
Eichmann je obješen oko ponoći između posljednjega dana svibnja i prvoga lipnja 1962., u zatvoru u izraelskoj Ramli. Navodno je (prema autorici H. Arendt) njegova posljednja izgovorena rečenica bila: “Gottgläubig war ich im Leben, Gottgläubig sterbe ich. (Živio sam kao bogoljubac, kao bogoljubac umirem.)”
Nacizam je pojmom Gottgläubiger (Bogoljubac ili onaj koji ljubi Boga) označavao one koji su prekinuli svaku vezu s Biblijom, ne samo sa Starim već i od njega neodvojivim Novim zavjetom, jer oba su za njih bili “židovski”. Stoga je nacistima biblijski Bog bio neprihvatljiv, a osobito Isus, rođen kao židovsko dijete u židovskoj obitelji. Svojim posljednjim riječima Eichmann je posvjedočio da je do posljednjeg daha u srcu ostao nepokajan, piše povijest.net
Eichmannovo tijelo je spaljeno u posebno projektiranoj i za tu svrhu izrađenoj peći, prethodno zagrijanoj do usijanja, u koju je na nosilima uvezeno po šinama, tako da pritom nitko nije morao biti u dodiru s njegovim tijelom. Sljedećega dana pepeo iz ohlađene peći je s izraelskoga mornaričkog patrolnog broda izbačen u more izvan izraelskih teritorijalnih voda.
U Izraelu nikada ni prije ni nakon ove presude nijednome civilu nije dosuđena smrtna kazna. Eichmannu je iznimno dosuđena jer su njegovi zločini bili teži od bilo kojih zločina bilo kojega čovjeka koji je ikada mogao stati ili će stati pred izraelski sud. Riječima presude na smrt vješanjem suci su, između ostaloga, izjavili osuđeniku: “Kako ste vi podupirali i provodili politiku odbijanja da svijet podijeli život sa židovskim narodom i narodima mnogih zemalja – kao da ste vi i vaši nadređeni imali ikakvo pravo odlučivati o tomu tko na svijetu treba, a tko ne treba živjeti – tako mi držimo da nitko, ni jedan jedini pripadnik ljudskoga roda, ne može poželjeti taj svijet dijeliti s vama. Zbog toga, i samo zbog toga, morate biti obješeni.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
