Na današnji dan 1905. rođen je Vladan Desnica, poznati hrvatski književnik iz 20. stoljeća.
Otac mu je bio iz ugledne pravoslavne obitelji iz Obrovca koja je imala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu Dalmacije 19. i 20. stoljeća. Majka je bila iz Boke Kotorske, iz stare hrvatske obitelji Luković. Gimnaziju je pohađao u Zadru, potom u Splitu i Šibeniku, a filozofiju i pravo završio je 1930. u Zagrebu.
Jedan je od najznačajnijih hrvatskih pisaca druge polovice 20. stoljeća.
Umro je u Zagrebu 1967., a sahranjen je u crkvi Sv. Georgija, pokraj Kule Janković Stojana u Islamu Grčkom gdje su poslije preneseni i posmrtni ostatci Desničine supruge Ksenije.
Prvim se radovima javio uoči Drugoga svjetskog rata objavivši svoj novelistički prvijenac Životna staza Jandrije Kutlače (1935.) u Magazinu sjeverne Dalmacije. Ali tek kad je objavio roman pod oksimoronskim naslovom Zimsko ljetovanje (1950.), Desnica je, prateći skupinu Zadrana koji su se pred savezničkim bombama tijekom rata sklonili u sela zadarskog zaleđa, ušao u književnost kroz glavna vrata i odmah stao u red prvih hrvatskih pripovjedača kao umjetnik visoko njegovane rečenice realističko-naturalističkog stila.
Njegove knjige pripovijedaka Olupine na suncu (1952.), Proljeće u Badrovcu (1955.), Tu, odmah pored nas (1956.) i Fratar sa zelenom bradom (1959.) bile su već dočekivane kao djela renomiranog pisca i kontemplativnog pripovjedača, dok je meditativno-analitički roman Proljeća Ivana Galeba (1957.) bio kulminacija njegovih stvaralačkih mogućnosti i jedno od najboljih ostvaraja hrvatske narativne proze nakon II. svjetskog rata.
