Sveti srijemski mučenici – svjedoci vjere iz današnje Srijemske Mitrovice

Katolička crkva, točnije Đakovačka biskupija, danas slavi svete srijemske mučenike, svjedoke vjere iz grada Sirmija, današnje Srijemske Mitrovice u prvim kršćanskim vremenima – za vrijeme progona koje je provodio rimski car Dioklecijan (rimski car od 284. do 305. godine).

Kako drugdje tako i u Panoniji imamo sigurnijih podataka o kršćanstvu iz vremena krvavih progona, osobito za cara Dioklecijana, piše Laudato.

Sigurno se zna da se kršćanstvo tijekom III. stoljeća počelo širiti i razvijati i po rimskoj pokrajini Panoniji. Širili su ga radnici, trgovci i vojnici, koji su uglavnom s istoka dolazili u ove krajeve. Tako su već u to doba postojale biskupije u gradovima: Sisku, Vinkovcima i Osijeku. No, naročito je bilo poznato biskupsko sjedište u Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici.

Sv. Anastazija – najslavnija srijemska mučenica

Upravo u gradu Sirmiju i okolici posvjedočilo je Kristovu vjeru više kršćanskih mučenika. Najpoznatiji su: sirmijski biskup sv. Irenej, poginuo 6. travnja, đakon Demetrije, po kojem je grad Mitrovica dobio kasnije ime. Novija su istraživanja utvrdila da je on bio đakon biskupa Ireneja te da je poginuo tri dana poslije svoga biskupa, tj. 9. travnja. Osim toga, mučeno je sedam kršćanskih djevica, tribun kopljanik Urzicin, vrtlar Sinerot; u Sirmiju je poginuo kao mučenik singidunski svećenik Montan sa svojom ženom Maksimom i lektor Hermogen.

Pet kipara koji su radili u fruškogorskim kamenolomima: Klaudije, Kastorije, Simforijan, Nikostrat i Simplicije – kao kršćani nisu htjeli klesati kip boga Eskulapa i tako su odbili naredbu samoga cara Dioklecijana. Zbog toga su živi bili zatvoreni u olovne sanduke i bačeni u rijeku Dunav.

No, najslavnija je srijemska mučenica sv. Anastazija. Ona je na Božić 304. godine u Sirmiju spaljena na lomači. Kroz plamen ognja ušla je u vječnu božićnu radost neba. Nekoć se prije liturgijske obnove u drugoj božićnoj misi slavio njezin spomen. Grad Zadar, kojemu je zaštitnica, a koji ju imenom zove Stošija, veoma je svečano slavi 15. siječnja.

Prijenosi tijela srijemskih mučenika

Za seobe naroda u VII. stoljeću tjelesa su Srijemskih mučenika ponajviše prenesena u Italiju, gdje su ih sahranili po raznim crkvama. Tijelo sv. Anastazije dospjelo je u Carigrad, a tijelo sv. Hermagore u Akvileju. Tijela petorice fruškogorskih kipara prenesena su u Rim.

U Đakovačkoj biskupiji slavi se danas zajednički blagdan svih Srijemskih mučenika. Taj je blagdan, kao i uopće štovanje Srijemskih mučenika, dobio na vrijednosti otkad je đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos, nalazeći se 15. siječnja 1976. u Zadru na proslavi Sv. Stošije, zamolio kod svečane koncelebracije zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka da da dio svetačkog praha sv. Anastazije Srijemskoj Mitrovici – i došlo je do ispunjenja te molbe 24. listopada iste godine.

U malom srebrnom relikvijaru u petak 22. listopada moći sv. Anastazije bile su najprije donesene u Đakovo, gdje su kod večernje koncelebracije u katedrali pokazane svećenstvu i vjernicima. Tako je na putu u njezin rodni grad bilo omogućeno Božjemu narodu biskupskoga grada Đakova da sv. Anastaziji, srijemskoj mučenici, iskaže svoju počast. U pozdravnoj besjedi biskup Kos zahvalio je nadbiskupu Oblaku, koji je predvodio koncelebraciju, te je, među ostalim, istaknuo ovo:

„Dok je biskup Strossmayer gradio svoju katedralu, bio je providencijalan i velik. U tom je kamenu i u tim natpisima napisao one događaje koji će se zbiti stotinu godina nakon njegove smrti. Podsjećam vas večeras na sliku u katedrali na kojoj Isusa skidaju s križa. Na toj slici uz biblijske osobe, koje su sudjelovale u tom sudbonosnom trenutku spasenja, nalaze se s lijeve strane sv. Ćiril i Metod, slavenski apostoli, a onda kraj njih dva Dalmatinca: sveti Kajo, papa, koji je umro god. 296, dakle, samo osam godina prije smrti sv. Anastazije, i drugi Dalmatinac, poznati bibličar sv. Jeronim, crkveni naučitelj, koji će se roditi 36 godina po smrti sv. Anastazije. Uz ta dva Dalmatinca stoje dva srijemska biskupa: sveti Andronik, učenik sv. Pavla, i sveti Irenej, prvi povijesno utvrđeni biskup srijemske biskupije, čiju su baziliku i nadgrobnu ploču otkrili arheolozi 18. kolovoza ove godine.”

Strossmayerova uloga

I tako je Strossmayer na ovoj slici znakovito pokazao dalmatinske i panonske mučenike i svece te tako na slikovit način označio vezu sjevera i juga pa na neki način i predznačio vezu Zadra i Solina s Đakovom i Mitrovicom. Svi su oni propovijedali Riječ, svi su oni životom svjedočili za Božju Riječ i, utjelovivši je u svoje živote, potvrdili je svojom mučeničkom smrću.

Svetu Stošiju štuje Carigrad i Rim, štuje Istok i Zapad. Ona je svetica jedinstva Crkava, ona treba biti svetica jedinstva i zajedništva naših biskupija. Posebno u današnjoj svečanosti Zadra i Đakova, odnosno zadarske i đakovačko-srijemske biskupije…

Povodom prijenosa moći sv. Anastazije, zadarski je nadbiskup Marijan Oblak 24. X. 1976. u Srijemskoj Mitrovici izrekao zanosnu propovijed u kojoj ovako veliča svetu mučenicu:

„Meni, najmanjemu, dana je ova milost da ovoj crkvi đakovačkoj i srijemskoj danas u ovu njezinu Župu sv. Dimitrija, đakona i mučenika, donesem iz Zadra u Srijemsku Mitrovicu moći svete Anastazije, mučenice. Sv. Anastazija je Srijemkinja, Mitrovčanka, građanka slavnoga Sirmiuma, prijestolnice rimskoga Ilirika, drevnoga kršćanskog središta Panonije.

U Sirmiju je veoma rano, usred poganskoga svijeta, posijano sjeme Isusove radosne evanđeoske vijesti. Ono je izraslo i dozrelo u živu, svetu i svjedočku Crkvu. Potvrda su tome njezini sveci i mučenici. Kad je stari Sirmium bio razoren, na njegovim je ruševinama podignut novi grad, Mitrovica, prozvan imenom svoga mučenika, sv. Dimitrija.

U toj je sirmijskoj crkvi, usred poganskoga društva, Anastazija (mi je u Zadru skraćenim i pohrvaćenim imenom zovemo Stošija) vjeru u Isusa Krista upoznala, prihvatila, živjela i mučeništvom posvjedočila. Ona je na Božić 304. godine, za vrijeme progona cara Dioklecijana, ovdje u sadašnjoj Mitrovici spaljena na lomači. Kroz plamen ognja ušla je u vječnu božićnu radost Neba. Na dan Isusova porođenja ona je doživjela svoj nebeski rođendan i ostvarila u punini poziv svoga krsnog imena. Suobličena Isusu Kristu u mučeništvu, postala je prava Vazmenka – Uskrsnica. I tako je svojim životom i mučeništvom na sebi združila Isusovo otajstvo utjelovljenja i rođenja s otajstvom Njegova trpljenja, smrti i uskrsnuća.

Anastazijina se slava i štovanje iz njezinoga Sirmiuma, gdje joj je bila podignuta prva crkva, prenose najprije u Carigrad, a odatle u Rim. U tima dvama najvažnijim središtima onoga vremena, mučenici Anastaziji podižu se prekrasne bazilike. Sam je Papa dolazio na Božić u njoj slaviti zornicu, drugu božićnu misu na spomen Stošijina mučeništva. Anastazijino je ime, uz ime najpoznatijih ranokršćanskih mučenica, upisano u Rimski kanon i uneseno u Litanije svih svetih. Kršćani su pred provalom barbarskih naroda Huna i Avara moći mučenika prenijeli na sigurnije mjesto. Tako je mučenički prah sv. Anastazije donesen u Carigrad.

Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade biskupu zadarskome Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklanja mu 810. godine moći svete mučenice Anastazije.

Grad Zadar u svojoj katedrali, dotada posvećenoj sv. Petru, apostolu, a otada svojoj zaštitnici, sv. Stošiji, s poštovanjem čuva sažgane ostatke svete mučenice i pobožno ih časti.