17. rujna – Rane svetog Franje

Foto: ofm.hr

Na današnji dan 17. rujna slavimo Rane svetog Franje. Tog dana je taj veliki čovjek milošću Božjom dobio Kristove rane na rukama i nogama prilikom viđenja anđela serafa. Bio je to prvi dokumentirani događaj Kristovih rana na jednom čovjeku u povijesti Crkve.

La Verna – mjesto mira i molitve svetog Franje

Sveti Franjo je bio čovjek dugotrajne kontemplativne molitve i velikih pokora. Zato se često znao povlačiti na osamljena mjesta gdje ga nitko nije smetao. Jedno od takvih svetih mjesta osame i kontemplativne molitve bilo je brdo La Verna koje je svetom Franji poklonio grof Orlando di Chiusi jer je na to bio potaknut svetim životom Franje i njegove braće.

Godine 1224., uoči blagdana svetoga Mihaela arkanđela, Franjo provodi vrijeme svojega posta na tom brdu. Razmatra sliku koja mu se još u crkvi Svetog Damjana pokraj Asiza, onih davnih godina, urezala u dušu – promatra Raspetoga.

Meditirajući tako, molio je Isusa da bi mu dao veliku milost da osjeti onu ljubav koju je Isus osjećao dok je visio na križu i da osjeti one patnje koje je Isus osjećao na tom križu.

Anđeo seraf i rane

Odjednom Franjo ima viđenje: anđeo – seraf svojim krilima štiti lik raspetoga Gospodina Isusa. Prema Franji su krenule zrake iz svetih rana, i kad je viđenje završilo, na svojem tijelu sveti je Franjo opazio Isusove svete rane. Na rukama i nogama su mu se stvorile izbočine kao čavli, a iz rane na boku mu je povremeno izlazila krv. Ove rane su bile jako bolne, no sveti Franjo je nastojao sakriti ih od svojih bližnjih. Malo je bilo svjedoka tog događaja, zapravo samo jedan – brat Leon, Franjin vjerni pratilac koji je iz daljega promatrao ovo Franjino viđenje.

No, budući da je sveti Franjo šutio o tome što se dogodilo, šutio je i brat Leon.

Ovakve svete rane zovu se «stigme» ili «stigmata» pa zato kažemo da je sveti Franjo bio stigmatiziran. No, koliko je god stigmatizacija nešto neobično, ako bismo zaboravili na Franjinu ljubav i uronjenost u osobu Isusa Krista patnika, onda te svete rane ne bi imale same za sebe nikakvog smisla.

Mnogi su svjedoci koji govore o tome kako je sveti Franjo bio čovjek duboke i istinske religioznosti i prave vjere bez ikakvih zastranjenja. Zato on uprisutnjuje Krista, a svatko tko se njemu približi, taj mora misliti na Krista jer su Franjin lik i život takovi da predstavljaju doslovno nasljedovanje Evanđelja i skromno ostvarenje Isusova života – tako da Kristovo lice gleda iz Franjinog, a Kristove geste su prepoznatljive u Franjinima.

Sveti Franjo – siromašni nasljedovatelj Krista

U ovom daru neposrednog Kristova predstavljanja moglo bi se doći tako daleko da se u Franji vidi ponavljanje samoga Krista odnosno druga Mesijina egzistencija i time isključi samoga Gospodina Isusa. Franjo nije bio Isusova reinkarnacija, već skromni siromašni manji brat koji je do iznemoglosti ljubio svojega Gospodina.

Franjo je znao da se nakon ovoga događaja više nikad neće vratiti na La Vernu. Stoga je, kad je odlazio, uputio svoj blagoslov brdu La Verni i sa suzama u očima se oprostio od njega. Nakon ovoga velikog, tajanstvenog i svetog događaja živio je još dvije godine.
Kad se vratio u nizinu tj. Asiz nije više s ranama na nogama mogao hodati, pa mu je sveta Klara sa svojim sestrama isplela papuče koje su mu malo ublažavale te velike boli kod hodanja. Ove papuče čuvaju se još danas, kao i njegov habit u muzeju uz Crkvu sv. Franje u Asizu.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr