18. kolovoza 1944. Varšava – kako je propao izdajom komunista najveći istinski antifašistički ustanak u Europi?

Foto: Snimka zaslona

Pretpostavlja se da je Staljin naredio jedinicama Crvene Armije da se zaustave na ulazu u grad kako bi Domovinska poljska armija bila poražena, jer bi u slučaju njene pobjede poljski narod imao legitimitet da zahtjeva uspostavljanje poljske vlade koja ne bi bila komunistička.

Zaustavljajući dalje napredovanje Crvene armije Staljin je osigurao sovjetski utjecaj nad Poljskom. To je ujedno i bio razlog nesudjelovanja ili čak opstrukcije ustanka od poljskih komunista u Varšavi.

Pročitajte kako je izdana hrabra poljska ustanička vojska, što je malo poznato javnosti u cilju idealizacije i revizije “antifašisitčke povijesti” od Moskve do Beograda i Zagreba.

Još jednom je Poljska izdana od Rusije i komunista iz SSSR-a. Nakon sramnog nacističko-komunističkog pakta Nijemaca i Rusa 1939. kojim su zajednički ušli u Poljsku sa zapada i istoka.  Varšavski ustanak bio je još jedna izdaja Poljske od samozvanih „antifašista“ iz SSSR-a na račun pomoći nacistima.

Poljska je bila jedna od istinski antifašističkih država čiji se narod borio protiv svih totalitarizama koji su tada vladali Europom, a osobito prijetećih zločinačkih nacizma i komunizma.  Poljska, za razliku od Jugoslavije, bila je država koja je pružila istinski otpor nacističkoj armiji, kao i komunističkoj sa istoka zemlje.

Veliki broj Poljaka i Poljska domovinska armija sudjelovala je u borbama od samog početka rata koje su trajala tijekom svih šest godina, a veliki broj poljskih domoljuba služio je i u savezničkim snagama Zapada (jedine istinske antifašističke snage na svijetu), za razliku od opjevanih jugoslavenskih „antifašista“ koji su vrlo često bili samo zločinci ili komunistički revolucionari.

Varšavski ustanak (polj. Powstanie Warszawskie) je bio ustanak Poljske domovinske armije (polj. Armia Krajowa) tokom Drugog svjetskog rata sa ciljem da se Varšava oslobodi od njemačke okupacije. Borbe u Varšavi počele s 1. kolovoza 1944. godine u sklopu općenarodnog ustanka u Poljskoj. Poljske trupe pružale su otpor Nijemcima sve do 2. listopada 1944. godine. Poljski gubici iznosili su 18.000 poginulih i 25.000 ranjenih vojnika kao i preko 250.000 civila koji su ubijeni u masovnim egzekucijama koje su sprovele njemačke snage tokom svog napredovanja.

Izdaja Poljaka – kako su „antifašisti“ SSSR-a pasivno promatrali nacističke pokolje?

Rusi su došli do samog predgrađa Varšave zvano Prag na istočnoj obali rijeke Visle, ali tu su i stali. Poljaci su time dovedeni u nezgodnu situaciju, ruska propaganda proglašavala je poljsku armiju vojskom kolaboracionista i organizacijom koja je nespremna za borbu. Time su se Poljaci pojavom Rusa pred gradom našli u pat poziciji – ili će podići ustanak a time i riskirati neslanje pomoći od Rusa ili će čekati da Rusi preuzmu grad i time potvrditi rusku propagandu koja ih je proglašavala kukavicama. A uz to i izgubiti svaki legalitet armije neovisne Poljske.

U samom gradu Varšavi nije bila prevelika koncentracija njemačkih snaga, broj im se svodio na svega 16 tisuća pripadnika Wehrmachta, SS-a i policije (dok je u području oko Varšave bilo stacionirano oko 90 tisuća Nijemaca), koji su spadali u Varšavski garnizon pod zapovjedništvom generala Stahela.

Nasuprot njih, u počecima ustanka stajalo je oko 23 tisuće vojnika Zemaljske armije (Armia Krajowa), no mnogi od njih nisu bili naoružani. Usprkos pojačanim aktivnostima otpora u gradu i dojavom jedne Poljakinje da se sprema ustanak, Nijemci nisu bili spremni na njega. U prvim akcijama ustanka postignuti su uspjesi u samom centru grada (Srodmiescie) i u staroj gradskoj jezgri (Stare Miasto). Poljaci su također nanizali uspjehe u osvajanju glavne pošte, tvornicu goriva, električnu centralu i vodovodni centar čime su mogli prekinuti dotok vode gdje je bilo potrebno. General Stahel ostao je opkoljen u palači Bril. No, ono što je bio problem za Poljake je bila brzina kojom su morali potaknuti ustanak, što je značilo nedovoljno vremena za pripremu i koordinaciju planova što je dovodilo i do čestih promjena planova s kojima nisu svi bili upoznati, kao i neiskustvo u uličnim borbama i potpuna mobilizacija. Rezultat tih mana poljske armije vidio se u neuspješnom zauzimanju drugih dijelova grada koja su bila glavna gradska čvorišta, kao i mostova preko Visle koji su bili od velikog značaja. Time se oslobođeni dijelovi grada nikako nisu mogli povezati, a rezultat svega toga je bio da je Zemaljska armija mogla samo grčevito braniti već zauzeto i čekati brzu pomoć izvana. No, pomoć nije dolazila, ponajviše od Rusa od kojih se očekivalo mnogo. Dok su Nijemci slali brza pojačanja u Varšavu, Rusi su ostali na mjestu.

Izdaja Rusa i Crvene Armije omogućila nacistima gušenje ustanka

Rusima je mrlja Staljinova zapovijed izdana 8. kolovoza 1944. da se ruske trupe zaustave i prekinu svaku vojnu operaciju na području Varšave. Mrlja je i zapovijed od 30. srpnja 1944.g. za razoružanjem poljskih Zemaljskih jedinica koje su bile na teritoriju pod sovjetskom kontrolom. Razoružanje tih jedinica izvršio je NKVD, a mnogi pripadnici Zemaljskih jedinica završio je u logorima na istoku. Procjenjuje se da je u logore poslano između 20 i 30 tisuća poljskih vojnika. Pred predgrađem Varšave stajala je i 1. poljska armija (1. Armia Wojska Polskiego) u sklopu Crvene armije. Zapovjednik 1. poljske armije Zygmunt Berling nastojao je iz Moskve više puta dobiti odobrenje za prelazak Visle i ući u borbu protiv Nijemaca zajedno s Poljacima u samoj Varšavi. Ali odgovor je uvijek bio isti: “Ostanite na mjestu, sve operacije napredovanja odgođene su za do 4 mjeseca”. Unatoč tomu, Berling je naredio dijelovima svojih trupa da pređu Vislu i uspostave kontakt sa pripadnicima Zemaljske armije u Varšavi. Proboj je morao biti izvršen bez artiljerijske i zračne podrške. No, Berling je ubrzo razriješen dužnosti i uhićen, a Zemaljska armija u Varšavi je ostala opkoljena na milost i nemilost Nijemcima.

Poznata je i stvar da Rusi nisu dozvolili korištenje svojih zračnih baza američkom i britanskom zrakoplovstvu koje je pokušavale prebaciti pomoć ustanicima u Varšavi. Avioni s pomoći su zbog toga morali polijetati iz baza u Italiji, što je znatno smanjilo opseg pomoći Poljacima, što zbog vremenskog dugog leta, što zbog manje tonaže materijala koje je moralo nadomjestiti uzimanje više goriva za let. U periodu ustanka RAF i Poljsko ratno zrakoplovstvo obavili su 223 leta što je zapravo bilo nedovoljno s obzirom na opseg pomoći koja je zaista bila potrebna poljskoj armiji da se održi, kao i za život civila na oslobođenom području. Rusi su na sve zamolbe zapadnih saveznika za odobrenjem zračnih baza ostali nijemi.

Staljin izdaje zabranu svakom daljnjem preletu savezničkim avionima preko ruskog zračnog prostora.

Ustanici se nikako nisu mogli održati, 2. listopada 1944., zapovjednik Zemaljske armije Tadeusz Komorowski potpisuje kapitulaciju. Crvena armija prešla je napokon Vislu tri mjeseca kasnije 17. Siječnja 1945. godine i ušla je u Varšavu.

Grad je od Nijemaca predan bez borbe, a Poljaci – jedini pravi istinski antifašisti postkomunističke Europe – su još jednom izdani.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr