Poslije uspjeha hrvatskih snaga u BiH, HVO nadzire oko 22 posto teritorija i položaj Hrvata u BiH nikad nije bio bolji, istaknuo predsjednik HDZ-a BiH Dario Kordić dana 20. rujna 1995. godine. U daljnjim uspjesima i vojnoj pobjedi akcije Južni potez u listopadu 1995. taj teritorij je povećan na čak 26%.
Prije Daytonskog sporazuma, Srbi su kontrolirali oko 46% BiH (oko 23687 km²), Hrvati 26% (13082km²) i Bošnjaci 28% (14361).
U Daytonu, što se zaboravlja, najmaloborjniji i najugroženiji narod u BiH, Hrvati, dali su najviše teritorija drugima: čak 5% ukupnog teritorija BiH!
Tako je vraćeno Srbima 9% današnje RS, povlačeći se iz dijelova Unsko-sanske županije kao i općine Donji Vakuf, te velikih dijelova koje kontrolirao HVO oko Šipova i Mrkonjić grada. Maleno povećanje Posavske županije (Odžak i dijelovi općine Domaljevac) nisu promijenili činjenicu da su nakon daytonskog sporazuma Hrvati kontrolirali samo 21% BiH (10785km²), u usporedbi s 26% prije Daytonskog sporazuma.
Kao i da je Bosanska Posavina, gdje su Hrvati bili najznaznačajniji udio stanovništva, većim dijelom ostalo izvan hrvatskog nadzora.
Srbi su dobili veliki dio planinskog teritorija i to 4% teritorija BiH od Hrvata i malene iznose od Bošnjaka (dijelovi planine Ozren), ali su bili prisiljeni prepustiti Sarajevo (uz iznimku prigradskih naselja južno od grada) i neke bitne točke na istoku Bosne i Hercegovine. Sve u svemu, mijenjanjem kvalitete za kvantitet, srpski je postotak narastao do 49% (48% ako isključimo distrikt Brčko, 24526 km²) od 46% prije Daytona.
Bošnjaci dobili su najviše, gledajući veličinu teritorija i “kvalitetu” istog. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek nekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Postotak teritorija pod kontrolom Bošnjaka se povećao od 28% prije Daytona do 30%, te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje.
Rezimirajmo: Hrvati su jedini izgubili velike dijelove teritorija, a Srbi i Bošnjaci ih u igri trostruke razmjene teritorija dobili!
Zauzvrat, Hrvati nisu na račun gubitka velikog dijela teritorija koji su vojno osvojili i na koji je stupila hrvatska čizma, nisu dobili nikakve urbane dijelove BiH, osim ako bi tu mogli uvrstiti Odžak. Sva mjesta hrvatske Bosanske Posavine, kao i dio Mostara ostali su izvan hrvatske kontrole, što znači da su Hrvati jedini narod koji nema barem jedan veliki grad u cijelosti pod svojom kontrolom.
Da je HVO i HV ušao u Banja Luku, tada bi to bila danas sasvim druga priča, te čak ni ustupci u Daytonu ne bi mogli biti toliko veliki na račun najmanjeg naroda u BiH.
Nažalost: Dayton definitivno s nijednog aspekta nije bio povoljan sporazum za Hrvate BiH.
Stanje prije i poslije Daytona
Photo:fah
Pregled ključnih bitaka i pobjeda HV-a i HVO-a u BiH 1994/1995 godine
Photo: fah
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
