Franco je pokopan na spomeničkom mjestu zvanom Valle de los Caídos oko 40 kilometara od Madrida. Njegov se grob nalazi kod tamošnje bazilike, iznad koje se na stijeni diže golem križ visok čak 150 metara. Na tom se području nalazi i benediktinski samostan.
Na današnji dan 20. studeni 1975. umro je Francisco Franco, dugogodišnji španjolski šef države. Već nekoliko godina ranije počeo je pripremati budućeg kralja Juana Carlosa za svog nasljednika. Juan Carlos bio je, doduše, zakoniti nasljednik prijestolja, no u to vrijeme još je uvijek bio živ njegov otac – don Juan – koji je imao titulu grofa od Barcelone i koji je logično trebao preuzeti prijestolje prije svog sina.
Francisco Franco ipak je zaobišao grofa od Barcelone i preodredio Juana Carlosa za novog kralja Španjolske (don Juan tj. grof od Barcelone poživio je sve do 1993. godine bez da je ikada postao kraljem).
Nepoznati masovni zločini Francovih protivnika – komunista
Usprkos tome što nosi neslavnu titulu diktatora, Francisco Franco spasio je Španjolsku od komunističke strahovlade i terora koji je počeo davno prije pojave generala Franca. Dok se o Francovim, sve zna već desetinama godina, mnogobrojniji i masovniji zločini komunista u Španjolskoj ostali su gotovo (namjerno) nepoznati ne samo međunarodnoj, već i španjolskoj javnosti.
U Španjolskoj je tijekom osam godina (1931.-1939.) ubijeno 13 biskupa, 4.181 svećenika i bogoslova, 2.365 redovnika i 283 časne sestre.
Ukupne žrtve španjolske revolucije procjenjuju se na gotovo milijun ubijenih ljudi i na 400 tisuća palih vojnika i revolucionara. U tom uvezenom ratu sudjelovale su međunarodne komunističke brigade iz pedesetak zemalja, uz glavno vodstvo Staljina i sovjeta.
Ti nepozvani uljezi prozvali su se “španjolski borci”.
Kasnije su primjerice u zločinačkom Titovom režimu veličani kao posebno zaslužni heroji i za svoje terorističke djelatnosti u stranoj zemlji, Španjolskoj, dobivali povlastice, mirovine i statuse narodnih heroja.
Sam je Tito bio također “španjolski borac”, ubačen iz Sovjetskog Saveza, iz kojeg je u to vrijeme u Španjolskoj uvijek boravilo između 700 i 800 sovjetskih vojnih savjetnika. Broj komunističkih boraca međunarodnih brigada bio je desetinama puta veći.
U srpnju 1936. iz španjolskog dijela Maroka započinje general Franco oslobađati Španjolsku od komunista, dok krajem ožujka 1939. nije ušao u Madrid i time okončao uvezenu revoluciju.
Komunisti i masoni nikada nisu oprostili Francovu pobjedu
Taj poraz svjetski komunisti i masonerija nisu nikada mogli oprostiti generalu Francu. Zato nisu prestali u najgorem svijetlu prikazivati španjolski takozvani “građanski rat”, izostavljajući cjeloviti prikaz o uzrocima i posljedicama.
Tako su uvijek prešućivali ideološku, revolucionarnu i izrazito protuvjersku osnovu oružanih sukoba u Španjolskoj. Slično se događalo i u Hrvatskoj za vrijeme i posebice poslije Drugog svjetskog rata. U novije doba po istom obrascu je ocrnjena uloga generala i predsjednika Tuđmana u Domovinskom ratu.
Također i danas Hrvatska trpi ocrnjivanja u pogledu svake domoljubne i vjerske inicijative za opstanak katoličkih životnih načela hrvatskog naroda.
Prikaz djelovanja svjetske masonerije u Španjolskoj, od rata nadalje, Francisco Franco opisao je u poznatoj knjizi „Masonerija“ koju je objavio pod pseudonimom Joakim Boor.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
