Radojica Perišić bio je svećenik Srpske pravoslavne crkve zadužen za propovijedanje evanđelja i Božje ljubavi, ali je bio daleko od toga: u lipnju 1941. postaje četnički vojvoda, uzima oružje u ruke i postaje zapovjednik Gatačke četničke brigade koja je odmah počela s prvim pokoljima u NDH. I nije on jedini svećenik koji je umjesto Biblije uzeo nož i pušku, a neki su čak postali i sveci SPC-a kao Milorad Vukojičić Maca i Slobodan Šiljak. Radojicu Perišića spominje Stjepan Lozo kao jednog od najvećih zločinaca II. svjetskog rata u NDH koji je potpuno nepoznat javnosti.
Već u lipnju 1941. godine istočna Hercegovina, nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, postaje područje prvih masovnih pobuna srpskih seljaka i naoružanih skupina. Jednu od glavnih uloga vodio je Radojica Perišić, svećenik Srpske pravoslavne crkve, poznat kao četnički oficir i jedan od glavnih vođa ustanka u NDH koji je počeo u lipnju 1941. u istočnoj Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata.
Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik Gatačke četničke brigade koja je počinila velike zločine u istočnoj Hercegovini nad Hrvatima i muslimanima, i to u ranoj fazi rata već od lipnja 1941. u Gackom, Avtovcu i kasnije gotovo cijeloj istočnoj Hercegovini.
Ova četnička brigada je počinila brojne zločine i na području Dalmacije, gdje je prebačena 1942. godine. Na područje Kninske krajine i južne Like prebačeno je oko 3.200 istočnohercegovačkih i istočnobosanskih četnika. To su bili četnici iz Trebinjskog i Nevesinjskog korpusa: Nevesinjska, Rogatička, Trebinjska, Ljubinjska, Bilećka, Gatačka i Stolačka brigada te samostalni Zlatiborski četnički odred Radomira Đekića.
Poratna komunistička historiografija zanemarivala je četnički ustanak iz lipnja 1941. u istočnoj Hercegovini jer bi to bilo u suprotnosti s komunističkom propagandom kako su komunisti bili jedini koji su vodili ustanak u NDH (Srb i Drvar) premda je i na tim mjestima u ustanku i genocidnim zločinima nad Hrvatima sudjelovao veliki broj četnika predvođeni vojvodom Branom Bogunovićem u Grahovu, vojvodom Manom Rokvićem u Drvaru i dr. Dapače, poznati povjesničar i znanstvenik dr. sc. Zlatko Begonja tvrdi da su četnici predvodili oružani ustanak u Srbu 1941. godine:
Istočnohercegovački četnici počinili s brojne zločine u istočnoj Hercegovini koja je već 1941. postala područje u NDH gdje su Hrvat i muslimani bili izloženi četničkim pokoljima s karakteristikama genocida.
Svećenik SPC-a i četnički vojvoda Radojica Perišić svoj zločinački put završio je 1945. godine u Lijevča Polju gdje je ubijen u najvećoj bitki II. svjetskog rata između vojske NDH i četnika. Na Lijevča Polju su četnici potpuno uništeni, a ubijeni su i brojne četničke vođe iz istočne Hercegovine, istočne Bosne i Crne Gore od kojih su najpoznatiji krvoloci Radojica Perišić i Pavle Đurišić.
Povjesničar mr. sc. Stjepan Lozo tvrdi da uopće ne postoji djelo koje na sustavan način prikazuje četničke zločine u kojima su udio imali svećenici Srpske pravoslavne crkve. Lozo navodi primjer svećenika SPC-a Radojice Perišića: “Živio je kod Gackog, u Istočnoj Hercegovini. Stao je na čelo organizirane četničke horde i oni su na Vidovdan, 28. lipnja 1941. opkolili selo Avtovac i poklali 47 ljudi, staraca, žena i djece… Poklali su sve što su zatekli, a to isto vidjeli smo ’91. u Škabrnji, Vukovaru i drugdje… To se ponavlja. Vođa tog pokolja bio je pravoslavni pop Radojica Perišić i o tome se ne govori”.
