Ni na smrtnoj postelji nije zaboravio svoga gesla: ”Uvijek i u svim stvarima se zalažem što jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način“. Preminuo je1922. godine, s pogledom uprtim prema Presvetome Sakramentu. Na kovčegu za ukop pisale su riječi iz Očenaša: ”Fiat voluntas tua” – ”Budi volja tvoja”.
Blaženi Karlo rođen je 17. kolovoza 1887. godine u dvorcu Persenbeug, okrug Melk u Donjoj Austriji. Njegovi su roditelji bili nadvojvoda Otto i princeza Maria Josepha od Saske, kći posljednjega saskoga kralja. Primio je izričito katolički odgoj. Već od djetinjstva, Karla je svojim molitvama pratila skupina vjernika zbog jednog proroštva da će puno trpjeti. Nakon njegove smrti ustanovljena je ”Molitvena udruga cara Karla za mir među narodima”. Tu je molitvenu zajednicu 1963. godine priznala službena Crkva. Od malena je Karlo bio odan presvetoj Euharistiji i Srcu Isusovu.
Sve je važne odluke tražio u molitvi. Nakon temeljite vojničke izobrazbe, dvije godine je na praškom sveučilištu studirao pravo i državničke znanosti. Oženio se 21. listopada 1911. godine princezom Zitom iz obitelji Bourbon–Parma, pa se upravo toga dana i slavi njegov spomendan. Tijekom deset godina bračnoga života, sretan i uzoran par primio je iz Božje ruke osmero djece. I na smrtnoj postelji Karlo je govorio Ziti: ”Beskrajno te volim!”.
Blaženi Karlo je 21. studenog 1916. godine naslijedio preminuloga cara Franju Josipa postavši austrijski car. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata revno je pohađao vojnike na fronti. Postupno je napredovao u vojnim činovima. U želji da se prekine rat 1917. godine je blaženi Karlo priznao pravo Francuske na Elzas i Lotaringiju. Nakon toga se Austrija još više vezala uz Njemačku i njezine ratne ciljeve. U svojoj zemlji je pokušao provesti reforme i oko socijalne skrbi i na području zdravstva. Poslije 1914. godine prvi je on sazvao opet parlament, objavio amnestiju za političke prekršaje.
Po svršetku ratnih sukoba želio je bez građanskog rata preurediti monarhiju, osobito na korist hrvatskog i drugih slavenskih naroda monarhije. Iz ljubavi prema sebi povjerenim narodima bio je spreman vlastiti život položiti za veliku zajednicu naroda. Jedini je on, među svim odgovornim političarima, dao potporu papi Benediktu XV. u njegovim naporima za mir. Želio je vladati pomoću uzornog zakonodavstva, posve prožetim kršćanskim socijalnim naukom. Pokušao je 1918. godine mir i sa Sjedinjenim Američkim Državama, no Amerika je tražila ne samo obaranje dunavske monarhije, već i njezinoga, kao i njemačkog monarha. Konačno, između listopada i studenog 1918. godine raspala se Austro–Ugarska, a brojne su zemlje proglasile svoju neovisnost i osnovale vlastite vlade.
Svoju vladarsku službu je smatrao Božjim poslanjem, pa nikada nije abdicirao. Ipak je potpisao izjavu kojom se odriče osobnog sudjelovanja u vladanju. Najprije je živio pod britanskom zaštitom u dvorcu Eckartsau, a od ožujka 1919. u progonstvu u Švicarskoj.
Sa svojom obitelji Karlo je živio u vlažnoj kući. U progonstvu je posve osiromašio. Na koncu se smrtno razbolio od upale pluća. Bolest i patnje je prihvatio kao žrtvu za mir i jedinstvo nekadašnje monarhije. Ni na smrtnoj postelji nije zaboravio svoga gesla: ”Uvijek i u svim stvarima se zalažem što jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način.” Nikada se nije žalio na svoje patnje. Oprostio je svima koji su ga povrijedili, a preminuo je 1. travnja 1922. godine, s pogledom uprtim prema Presvetome Sakramentu. Karlovo tijelo je sahranjeno u crkvi do Monte. Na kovčegu su riječi iz Očenaša: ”Fiat voluntas tua” – ”Budi volja tvoja”. Njegova je udovica živjela još 67 godina, najprije u Španjolskoj, u Belgiji, pa u Kanadi. Od 1962. godine je živjela u Švicarskoj. Uvijek je nosila crninu i nikada se nije odrekla prava na tron.
Biskup grada Madeire i austrijski predsjednik Miklas su poslije Karlove smrti započeli proces proglašenja blaženim tog pobožnog čovjeka i cara koji je bio mučenik za mir svojih naroda. Blaženim je proglašen 2004. godine. Zaštitnik je Madeire, bračnih drugova, boraca za mir, brojnih obitelji.
