Četnički zločini odišu najvećom psihopatologijom i destrukcijom viđenoj na prostorima Europe u 20. stoljeću. Mnogi Hrvati stradali su od četničkih zvjerstava i ljudskom umu nezamislivih mučenja i iživljavanja i u II. svjetskom ratu u NDH i u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj. Sve je to bilo skrivano i malo se znalo o strašnim žrtvama Hrvata u NDH od četnika i raznih srpskih ustanika, a čak se pokušavalo to učiniti i sa žrtvama četnika u Domovinskom ratu.
Donji Ervenik smješten između Knina i Obrovca jedno je od stotina mjesta u Hrvatskoj koje su prošle mučnu sudbinu i stradanje u NDH i Republici Hrvatskoj samo zato jer su tamo žvijeli Hrvati. Danas tamo Hrvata – nema.
Teška nesreća snašla je hrvatski narod Knina i Grahova, dva grada smještena s jedne i druge strane Dinare. Četnička ruka ubijala je i klala Hrvate gdje god je stigla i 1941. godine u NDH, i 1991. godine u Republici Hrvatskoj.
Situacija je bila nevjerojatno slična:u oba slučaja, i 1941. i 1991., došlo je do raspada Jugoslavije kojom su vladali Srbi. Nezadovoljni takvim razvojem događaja, raspadom Jugoslavije i uspostavom novih država na tlu te višenacionalne tvorevine, pobunjeni Srbi stvaraju četničke odrede koji počinju sustavna ubijanja i klanja Hrvata s ciljem ostvarenja genocida po planovima četničkog vođe Dragoljuba Mihailovića – Draže, te njihovih krvavih sljedbenika kao pravoslavnog svećenika Momčila Đujića ili u novije vrijeme vojvode Vojislava Šešelja u posljednjem ratu. Podsjetimo se da su bliski suradnici poremećenog četničkog zločinca Vojislava Šešelja bili predsjednici Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, što dovoljno govori o političko-psihološkoj situaciji koja vlada u Srbiji.
Kao primjer četničke patogenosti i mržnje danas spominjemo mjesto Donji Ervenik u blizini Knina. Ubijanja i progoni Hrvata iz kotara Knin (i Grahovo) bili su svakodnevnica 1941. godine kada je ovaj kraj bio dio NDH, ali i 1991. godine kada je bio dio Republike Hrvatske pod okupacijom četnika.
Četnici kreću u klanje Hrvata
Photo: sh.wikipedia.org
Najgrozniji zločin u Gornjem Erveniku dogodio se kada su četnici na jezovit način umorili 30 Hrvata. Nesretne ljude svezali su na polju, zaklali i bacili u jednu jamu. Bilo je to 20./21. prosinca 1941. godine. Tih dana pobili su Hrvate i Štikovu, mjestu u blizini Knina na putu prema Vrlici.
Četnici su Petru Puču iz Štikova iskopali noževima oči, Mari Vujović, Petrovoj ženi, staroj 40. godina, odrezali dojke (to su radili hrvatskim ženama i u Domovisnkom ratu) i stavili joj 9 mjeseci staro dijete da siše odrezane dojke. Boji Vujović, Petrovoj kćerki, odrezali su prije nego što su je ubili prste na rukama.
Ostale žrtve poubijane su iz pušaka i pištolja.
Ova dva četnička zločina potaknula su bijeg hrvatskog stanovništva s područja Kninske krajine i smještaj hrvatskih izbjeglica u Knin (krajem 1941. godine bilo je u Kninu oko 3.000 izbjeglih Hrvata). Zanimljivo, istu sliku vidjeli smo u Kninu i Kninskoj krajini i 1991. godine – masovni egzodus i bijeg Hrvata ispred četničkog noža i jugoslavenske vojske.
Kao i II. svjetskom ratu, Donji Ervenik je i u Domovinskom ratu bio mjesto zločina. Početkom 1992. godine hrvatsku javnost pogodila je strašna vijest okrutnom zločinu i ubojstvu hrvatske obitelji Čengić s dvoje malodobne djece od 5 i 11 godina. Nakon zločina obitelj ubijenih je trebala pokopati žrtve zločina, no i tada su Srbi iz Ervenika pokazali svoje lice zapriječivši put pogrebnoj povorci. Usprkos ljudskoj mržnji svoj mir i zadnje počivalište obitelj Čengić pronašla je u sjeni stoljetnih čempresa na mjesnom groblju Sv. Mihovila u Erveniku, na vjekovnim ognjištima Hrvata koji su posljednjih 100 godina bili žrtve velikosrpskog genocida u više navrata.
Četnici ubili 1992. obitelj Čengić, djeca Slobodan (11) i Goran (5)
Photo: grad Benkovac
U predvečerje Domovinskog rata u Erveniku su živjela 53 Hrvata, dok je danas broj Hrvata sveden na jedva tri obitelji Đakulović i Ivanković, a nitko od obitelji Čengić više ne živi u Erveniku. Nekad većinsko hrvatsko mjesto u kojem je živjelo više od 400 Hrvata, okupljenih oko crkve Svetog Mihaela arkanđela, doživjelo je sudbinu brojnih hrvatskih mjesta na području Kninske krajine.
Samo nadgrobni spomenici na mjesnom groblju svjedoče da je nekad na ovom području živjelo brojno hrvatsko stanovništvo.
Više ne živi jer ga je istjerala četnička mržnja u dva posljednja rata – Hrvati su na tlu svoje domovine postali žrtve progona i genocida.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
