Na današnji dan 21. srpnja 1542. osnovana je Rimska inkvizicija.
Inkvizicija je bila raširena preko 6. stoljeća i uzduž pola Europe. Prvo se pojavila u južnoj Francuskoj kao odgovor na katare i građanske nesloge koje su ih pratile kao religijska i ideološka pošast.
Nakon toga ustanovljena je u Španjolskoj i tamo je postala nakaza države i efektivno bila izvan kontrole crkvenih vlasti. Na kraju je na današnji dan osnovana Rimska inkvizicija.
Od svih priča, legendi, filmova – što je zapravo istina o inkviziciji?
Pojednostavljeno gledajući može se razlikovati tri forme inkvizicije:
1. Francuska (biskupska) u borbi protiv hereze katarstva
Prva po vremenskom redoslijedu i uglavnom djelovala u 13. stoljeću od strane reda dominikanaca. Smisao inkvizicije bio je vraćanje heretika u Crkvu, a ne njihova smaknuća. Zbog toga bi heretik najčešće bio osuđen na pokoru poput nošenja velikog križa oko vrata, hodočašća u neko svetište, javnu pokoru ili nešto slično. Tako je završavala većina inkvizicijskih procesa. Tek onaj tko se nije htio odreći hereze bio bi predan svjetovnoj vlasti koja bi uglavnom heretika osudila na smrt. Zloglasni inkvizitor iz romana Umberta Ecca Bernard Gui imao je svega 5% takvih slučajeva, ukupno 42 u oko 930 slučajeva. U središtu katarstva, Carcasonneu, doneseno je 278 presuda inkvizicije od kojih je velika većina bila „hodočašće u svetu zemlju“.
2. Španjolska u borbi učvršćenje državne vlasti nakon protjerivanja muslimana
Što se tiče Španjolske inkvizicije, ona se događala sto godina kasnije u vrijeme kada je taj poluotok bio nakon više stoljeća jarma oslobođen od muslimana. Španjolskoj je nedostajao identitet pošto je poluotok bio sastavljen od raznih naroda (potomaka Kelta, Ibera, Feničana, afričkih Maura, Gota i dr.), vjera (kršćanstvo, islam, židovstvo, obraćenici). Tamo je došlo i do progona Židova, što su već prije učinili Francuska i Engleska krajem 13. i početkom 14 st., a što se namjerno prešućuje u povijesti.
Poseban problem bili su Marrani, konvertirani Židovi za koje sumnjalo da su lažni kršćani. Bojeći se „unutarnjeg neprijatelja“, španjolski kraljevski par je htio uvesti „državnu religiju“ kao stožer njihovog svjetskog carstva od Filipina preko Južne Amerike do Kalifornije. Prostor nam ne dozvoljava detalje, ali treba spomenuti da je 2004. uvidom u Vatikanske arhive utvrđeno 44.647 inkvizicijskih procesa u preko 200 godina (u prosjeku 200 godišnje) sa samo 1,8% smrtnih presuda! Nikakvi milijuni žrtava!
Španjolska inkvizicija je više svjetovna institucija korištena da uhodi Židove i Maure koji su se obratili na kršćanstvo, ne iz uvjerenja već zbog političke ili socijalne koristi. Španjolska inkvizicija je ta koja ima najgori ‘karton’.
3. Rimska inkvizicija – protureformacijska
Sasvim zasebna i posljednja bila je Rimska inkvizicija. To je ona pod kojom je Galileo Galilei suđen, i koja je bila u stvari najmanje aktivna i najbenignija od tri glavne varijacije. Treba reći, da „zloglasna“ Rimska inkvizicija ne pripada srednjem vijeku kao niti spaljivanje vještica, a što se podmeće neinformiranoj javnosti u cilju diskreditacije tog perioda povijesti i Crkve. Ona je prvenstveno bila u službi protureformacije i u svakom slučaju veliki napredak ne samo u humanosti prema zatvorenicima, već i u pravnim postupcima od samih istraga do sudova. Nije dopuštala mučenje, što su mnoge zemlje zapadne sekularne države dozvoljavale sve do nedavno, baš poput rasne segregacije i robovlasništva. Rimska inkvizicija je bila prva u povijesti koja je osnovala zatvore sa humanim uvjetima (redovito kupanje, promjena posteljine, nema mučenja, ogrjev).
Literatura protiv Rimske inkvizicije nastala je i održavana u protestantskim krugovima, kao i legende koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću.
Netko bi se mogao referirati na paljenje navodnih vještica, praksu gotovo nepoznatu u katoličkim zemljama. (Goethe u svom Italienische Reise, označuje katolike kao one koji ispovijedaju da ne vjeruju u vještice). Primjera radi, u nekatoličkoj Britaniji je 30.000 ljudi otišlo na lomaču zbog vračarstva; u protestantskoj Njemačkoj broj je bio 100.000!
Legenda o mučenju Galilea već je odavno otkrivena. Taj časni starac bio je posljednjih 9 godina života smješten na ogromno imanje blizu Firence gdje je imao poslugu i slobodno radio, te napisao mnoga svoja djela. Naravno, ideja da se nekome sudi, presudi i da ga se smjesti u kućni pritvor (čak i u vrlo udobnu vilu u Toskani) nije primjerena našem suvremenom senzibilitetu.
No, ostaje činjenica da su ideje – kako je mučen, kako je bio u opasnosti da ga spale na lomači, da je bio zatvoren ili da je svoje posljednje dane proveo u nekakvoj tamnici – sve mitovi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
