22. siječnja 1990. XIV. Kongres SKJ – početak kraja 45 godišnje diktature i 70 godina zlokobne tvorevine Jugoslavije

Foto: snimka zaslona

Ovaj posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavije održan je od 20. do 22. siječnja 1990. u Beogradu, mjestu centralističke i velikosrpske moći u obje Jugoslavije. Bilo je to u vrijeme kada su Srbi na čelu sa Slobodanom Miloševićem izvadili ratne bubnjeve i prijetili ratovima Hrvatima, Albancima i Slovencima.

Ujedno, bio je to početak kraja polustoljetne komunističke diktature s nesagledivim posljedicama na hrvatsko društvo, kao i definitivan kraj omražene umjetne tvorevine pod imenom Jugoslavija – države koja je Hrvate gurnula iz srednjeuropske i mediteranske kulture u “balkanski glib” upravljan iz Beograda i tamošnjih velikosrba.

Slikovni rezultat za 14. kongres

Photo: narod.hr

Ovih dana navršava se 30 godina od ‘famoznog’ 14. Izvanrednog kongresa Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu. Na kongresu su sudjelovali izaslanici komunističkih partija svih jugoslavenskih republika, kao i komunističko partijsko izaslanstvo vojske Jugoslavije, a kongres je bio početak kraja totalitarne jednopartijske Jugoslavije

Srpski nacionalizam, pomiješan sa svetosavljem, četništvom i komunizmom pod istim barjakom, harao je krajem 80.-ih, ne samo Srbijom i njenim pokrajinama Kosovom i Vojvodinom, već je uvelike na velika vrata ulazio i u susjedne republike, pa tako i Hrvatsku gdje je živjela značajna srpska manjina. Taj nacionalizam bio je vrlo agresivan i prijeteći, pa su ga drugi narodi u strahu smatrali velikom prijetnjom, poglavito jer su Srbi dominirali u vojsci, što se kasnije pokazalo kobnim za druge narode Jugoslavije, ali i u tadašnjoj miliciji, diplomaciji, tajnim službama, UDBA-i, KOS-u i drugdje.

 

Titovi generali JNA, (veliko)Srbi Kadijević i Adžić na 14. kongresu KPJ već su bili spremni na stvaranje Velike Srbije. Dvojica ljudi na slici su jedni od najvećih zločinaca u ratovima na tlu bivše Jugoslavije, koji je počeo u Hrvatskoj:

Slikovni rezultat za 14. kongres

Photo: youtube.com

Prva republika koja je zauzela ‘otvoreni gard’ protiv prijetećeg srpskog nacionalizma, koji je zapravo organizirao Savez komunista Srbije na čelu sa njenim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, bio je Savez komunista Slovenije.

Na kongresu su se ponajprije sukobili srpsko i slovensko izaslanstvo. Prvi su se zalagali za uvođenje sustava „jedan čovjek – jedan glas“, tj. za unitarnu Jugoslaviju i majorizaciju Srba kao najbrojnijeg naroda. Slovenci su, međutim, predlagali konfederaliziranje partije i države, čime bi se nakon 45 godina terora i jednoumlja praćenih progonima neistomišljenika omogućila kakva-takva demokratizacija društva i veća prava naroda i građana.

Uz višestranačke izbore, Slovenci su zahtijevali da totalitarna Jugoslavija i komunistički režim izbaci iz zakonodavstva odredbu o takozvanom verbalnom deliktu i zabrani slobode govora i slobode misli, da se zabrani mučenje političkih zatvorenika, kao i politička suđenja.

Jugoslavija kao veliko mučilište i diktatura: srbijanski časopis Nedjeljnik:

Slikovni rezultat za mučenja jugoslavija

Poslije dva dana rada i oštrih verbalnih sukoba, izaslanstvo Slovenije napustilo je, 22. siječnja navečer, kongresnu dvoranu centra “Sava”, praćeni ironičnim pljeskom srpskih predstavnika. Na poticaj Slobodana Langa, Ivica Račan koji je bio na čelu hrvatskog izaslanstva prišao je govornici i izjavio “da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca” te nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napušta Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ.

Nakon što su se hrvatskom stavu pridružila i izaslanstva Makedonije i Bosne i Hercegovine, predsjedatelj kongresa Momir Bulatović odredio je 22. siječnja u 22,45 petnaestominutnu stanku, no do nastavka rada kongresa u pravom smislu nije nikada došlo.

Time je, nakon 45 godina, prekinuta vladavina SKJ, totalitarne partije koja je u smrt odnijela desetine tisuća života i umnogome unazadila moralno, materijalno, demokratski i na svaki drugi način narode Jugoslavije. Bio je to početak raspada jednog ludila koje je trajalo gotovo pola stoljeća, a završilo u krvavom ratu režiranom upravo od struktura koje su vodile Jugoslaviju.

Photo: braniteljski-portal.com

A u Jugoslaviji  su te 1989. odzvanjali ratni bubnjevi, predsjednik Komunističke partije Srbije Slobodan Milošević je najavio ratove. A posebno je apstrofirao “ustaše” i “fašiste” iz Hrvatske, s kojima je najvio obračun, što je zapravo u Jugoslaviji značilo – istrebljenje i genocid nad Hrvatima, te stvaranje Velike Srbije očišćene od Hrvata ubijanjem, prijetnjama i progonima.

Zato je XIV. kongres KPJ bio labuđi pjev ocvale Titove Jugoslavije, države koja je pripremila teren Srbima (vojno, politički, diplomatski i eknomoski) da naoružani do zuba krenu u stvaranje zloglasne rasističke i četničke tvorevine Velike Srbije.

Predsjednik Komunističke partije Srbije i jedan od najvećih zločinaca XX. stoljeća u Europi –  Slobodan Milošević

Slikovni rezultat za 14. kongres

Photo: sh.wikipedia.org

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr