Na današnji dan 25. lipnja 1894. rodio se u Šibeniku hrvatski skladatelj i dirigent Krešimir Baranović.
Baletima Licitarsko srce i Imbrek z nosom utemeljio je moderni hrvatski balet.
Balet “Licitarsko srce” Krešimira Baranovića označio je novo razdoblje hrvatskoga scenskog stvaralaštva. Na praizvedbi u Zagrebu 1924. to je djelo imalo vrsne tumače glavnih uloga, među njima i najslavniju hrvatsku balerinu Miu Čorak Slavensku. Baranović je tada imao 30 godina.
Kao pripadnik naraštaja koji nije bio opterećen “pseudoumjetničkim suprotnostima” prethodnog razdoblja, Baranović je spoznao da hrvatska glazba ne može ravnodušno prolaziti kraj zbivanja na suvremenoj europskoj pozornici.
On je stvarao potaknut klasicima ruske glazbe XX. stoljeća, posebice Stravinskog. Na folklornoj podlozi napisao je i svoje remek-djelo za glas i orkestar na stihove Frana Galovića “Z mojih bregov”.
Baranovićeva blistava instrumentacija puna je raznovrsnih boja i nijansi što znatno pridonosi plastičnosti glazbenog sadržaja. To je jednako vidljivo u djelima ranog razdoblja kao i u onima nastalim u poodmaklim godinama, na primjer u baletu “Kineska priča”.
Posljednjih godina života Krešimir Baranović je najradije skladao u svojoj kući u Tribunju, blizu Vodica.
Drugo veoma važno područje njegova djelovanja bilo je dirigiranje. Baranović je, među ostalim, ravnao izvedbama baletne trupe slavne Ane Pavlove. Prije Drugoga svjetskoga rata Zagrebačka je opera, kojoj je bio i direktor, stekla međunarodni ugled, a poslije rata pribavio je ugled Beogradskoj operi izvedbama slavenskih autora.
Umro je u Beogradu 1975.
