Našašće moćiju svetog Stjepana se slavi 3. kolovoza, a 26. prosinca se slavi Stjepanova mučenička smrt.
Sveti Stjepan je prvi koji za Krista posvjedočio svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik, a njegov lik je u povijesti crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika.
Svetkovina se svetoga Stjepana Prvomučenika slavi drugi dan Božića, 26. prosinca. Na taj je dan ova svetkovina u crkveni liturgijski kalendar uvedena 380. godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj svetac su promovirani kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Dakle, kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan. Time nam svetac Prvomučenik daje primjer i poticaj kako u životu živjeti, kako se nositi s neprijateljima i za koga i koje ideale se u ovom životu žrtvovati.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo, prema tradiciji, preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Isto tako, oko 415. godine, neki svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela sv. Stjepana su iskopani te su kasnije čašćeni i na zapadu; jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, đakona.
Našašće moćiju sv. Stjepana se slavi 3. kolovoza, a 26. prosinca se slavi Stjepanova mučenička smrt.
