Prva opsada Beča zbila se 1529. godine kada je pred najvažnijim gradom Europe zaustavljena do tada nesavladiva muslimanska vojska. Obrana Beča značila je i obranu Europe jer bi, nakon pada Budimpešte, osvajanjem Beča Turci ušli u samo srce kršćanske Europe. Nakon toga, Turci su 1683. još jednom strahovito poraženi kod Beča, a tada je kršćanska vojska, u protunapadu, oslobodila mnoga područja Europe (i Hrvatske) koje su muslimani okupirali kroz proteklih 200 godina.
Opsada Beča ili Prva bitka kod Beča započela 27. rujna 1529., kada je osmanlijska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrla najzapadnije u Srednju Europu.
Osmanlijska vojska brojila je oko 120.000 vojnika. Među svim prethodnim bitkama između kršćanskih i islamskih vojski, ova je opsada nagovijestila kraj napredovanja prethodno nezaustavljivih turskih snaga, koje su ipak i nakon toga nastavile osvajanja dijelova Mađarske pod kontrolom Austrije. Ova se bitka u osmanlijskim vojnim izvorima zove “Prva bitka kod Beča”, jer se dogodila i “Druga bitka kod Beča” 1683. godine.
Prije opsade Beča, Osmanlije su napali Budimpeštu, koju su branili malobrojni vojnici. Predali su se Osmanlijama, jer su im obećali da će ostati živi, no ipak su ih sve nemilosrdno poubijali. Ta je vijest došla do Beča, gdje su odlučili da se neće predati. Osmanlijska vojska imala je oko 800 lađa na Dunavu i čak 20.000 deva, koje su prenosile opremu. Došlo je i oko 12.000 pripadnika elitnih postrojbi janjičara. Branitelji Beča grad su podijelili na više sektora i tako decentralizirali obranu. Na čelu je bio Nijemac Niklas Graf Salm, koji se istaknuo u bitci kod Pavije. Sjedište obrane bilo je u katedrali sv. Stjepana. Ojačan je obrambeni zid oko grada i ulazi u grad.
Osmanlije su do Beča došli umorni od dugog puta i lošeg vremena. Pokušali su dogovoriti predaju, ali su odbijeni. Artiljerijom su napali obrambene zidove bez većih uspjeha. Kopali su podzemne tunele ispod gradskih zidina. Otkriveni su i vodile su se borbe u kojima su pobijedili kršćanski branitelji uz velike gubitke. Počele su padati jake kiše. Osmanlijama je nedostajala hrana i voda, razbolijevali su se, a dio vojske je dezertirao. Janjičari su tražili, da se odluči što dalje. Dana 12. listopada 1529., Osmanlije su se odlučili za završni udar, koji je bio neuspješan. Slijedećih dana pao je snijeg, što je dodatno pogoršalo ionako loše stanje u osmanlijskoj vojsci pa su prekinuli opsadu Beča i povukli se prema Ugarskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
