Po zauzimanju Berkovića (Stolac) 28. kolovoza 1941. “crnogorske komitske čete” s domaćim hercegovačkim Srbima izvršili su opći “pokolj i paljevinu” kada je “poklano preko 300 muslimanskih žena, ljudi i djece”.
Prema dokumentima vlasti NDH na području istočne Hercegovine do kraja 1941.g. broj stradalih civila ubijenih od strane Srba iznosio je 1.056 zaklanih i ubijenih Muslimana te preko 100 ubijenih Hrvata katolika.
I u istočnoj Hercegovini nakon izbijanja ustanka (prvi puta u lipnju 1941., a nakon njegovog savladavanja tijekom srpnja od oružanih snaga NDH, izbija opet u kolovozu 1941. godine) zabilježeno je nekoliko izvršenih pokolja civilnog muslimanskog i hrvatskog pučanstva od strane ustanika – četnika, gerilaca, partizana…
Tako je pri zauzimanju Avtovca, kod Gackog, još 28. lipnja 1941. zaklano i ubijeno 47 Muslimana, među kojima je bilo žena i djece, dok je mjesto i okolna sela nastanjena Muslimanima opljačkana i potom spaljena.
Prema izvješćima komunističkih i vojnih rukovodstava hercegovačkih ustanika izvršeni su ovi veći zločini nad Muslimanima i Hrvatima.
Po zauzimanju Berkovića (Dabra) 28. kolovoza 1941. “crnogorske komitske čete” s domaćima izvršili su opći “pokolj i paljevinu” kada je “poklano preko 300 muslimanskih žena, ljudi i djece”.
Iste čete su po zauzimanju Plane 29. kolovoza i grada Bileće dan kasnije (izuzev tvrđave i vojarne gdje je uz oko 500 vojnika NDH našlo spas oko 4.500 muslimana), “poklale oko 40 lica”, opljačkavši i potom zapalivši muslimanske kuće.
Čavkarica – jama u koju su bačeni žene, djeca i starci
Pri evakuaciji 3. rujna 1941. muslimanskog pučanstva iz sela oko Fatnice, prema Stocu transport od “oko 400 žena, djece i staraca” koji je pratilo 12 partizana, presrela je grupa četnika i srpskih žandara na Dabru” i gotovo sve ljude ubila i bacila u jame, a tek se nekolicina bijegom spasila.
Većina je bačena u jamu “Čavkaricu”, koju je preživjela Hadžera Bijedić, pošto su je izvadili iz nje seljaci iz Nevesinja.
Ona svjedoči “da je bilo oko 600, što žena, što djece i staraca”, koji su s njom stradali u toj jami.
Iz općine Divin od 425 ubijenih ljudi, uglavnom staraca, žena i djece za koje postoje osobni podaci, ubijeno je i bačeno u jamu Čavkaricu oko 375 osoba.
Tako se ovdje u sjeveroistočnom dijelu Hercegovine ustanak, koji je navodno “bio uperen samo protiv ustaške vlasti i hrvatske vojske” vrlo brzo “pretvorio u pljačku i opšti pokolj muslimana”, svjedoče partizanski dnevnici.
U nešto manjoj mjeri s obzirom na broj stradalih bilo je i na području ostalih istočnohercegovačkih kotareva. Tako su npr. četnici 7. rujna 1941. opljačkali hrvatsko selo Dubljane u blizini Trebinja i zapalili 23 kuće. A 9. i 10. rujna opljačkali i zapalili sela Kruševicu i Žabicu, sva tri sela u kotaru Ravno, koje je na sličan način stradalo i u Domovinskom ratu.
Istodobno su 8. rujna 1941. na području stolačkog kotara opljačkali su i potom zapalili u selu Bitonji 20 kuća i 70 štala, i cijelo selo Grablje.
Srbi su i dalje danima pljačkali i palili sela koja su prethodno napustili Muslimani i Hrvati.
Prema dokumentima vlasti NDH na području istočne Hercegovine do kraja 1941.g. broj stradalih iznosio je 1.056 zaklanih i ubijenih Muslimana te preko 100 ubijenih Hrvata.
Istodobno su iz cijele istočne Hercegovine krenule su kolone izbjeglica spašavajući živu baš kao i u Domovinskom ratu, poglavito u susjedne gradove Čapljinu, Mostar i Dubrovnik.
Najveći zločini u Stocu zbivaju se dolaskom partizana
Nasilje se u istočnoj Hercegovini protezalo kroz cijeli rat, ali tek najgore dogodilo se dolaskom partizana.
Potkraj Drugoga svjetskog rata, točnije već 1944. godine partizani su zarobljavali brojne hrvatske civile gdje bi se god našli, a nisu izbjegli iz ovih krajeva. Potom bi ih dovodili u Stolac, gdje su ih “prijekim postupkom”, tj. bez sudskog procesa, ubijali u stolačkoj okolici.
Neposredno nakon rata, osobito poslije Bleiburške tragedije, u svibnju/lipnju 1945., na tisuće sudionika Križnog puta dovodili su iz smjera Mostara, kao i mnoge nevine ljude, uglavnom civile, iz svih hercegovačkih, susjednih dalmatinskih i južnobosanskih općina, na ovaj “sud” u Stolac i tu im u montiranim procesima s lažnim svjedocima presuđivali i potom ih masakrirali.
Prema dosadašnjim istraživanjima broj ubijenih u stolačkom kraju se penje na oko 10.000 žrtava.
Nakon prisilne šutnje (1945-1990.), konačno su progovorili svjedoci tih zbivanja, te su masovna grobišta hrvatskog naroda u istočnoj Hercegovini sada otkrivena, i to na petnaest mjesta, ne samo u jamama, nego i u rupama, kanalima i u koritu Bregave, a osobito Radimlje.
Sve što se dogodilo i u Istočnoj Hercegovini i u Srbu i u Drvaru i Kulen Vakufu imalo je istovrsnu poveznicu: ubiti, spaliti i uništiti sve što je hrvatsko.
A to nije imalo nikakve veze s borbama protiv ustaša i hrvatskih vojnih snaga NDH, već s pokoljima i genocidom nad Hrvatima katolicima i muslimanima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
