Danas 29. lipnja slavimo svetog Petra i Pavla, slavne Kristove apostole koji su svoj život obilježili mučeničkom smrću u Rimu.
Nadahnuće Petra i Pavla
Petrove riječi iz 16. poglavlja Matejevog Evanđelja: “Ti si Krist, sin Boga živoga!” učinile su skromnog ribara iz Galileje prvim među apostolima i potvrđenim kao “Stijenom” na kojoj će Bog sagraditi svoju Crkvu.
Evo tog razgovora Isusa i Petra :
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.«
Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Drugi slavni apostol, sveti Pavao, izrekao je sljedeće riječi koje su postale nadahnuće Kristovim učenicima već gotovo 2000 godina. Zapisao ih je u poslanici Galaćanima u poglavlju 2., a one odražavaju veliku ljubav Pavlovu prema Kristu, koji ga je obratio od progonitelja kršćana u kršćanskog mučenika:
„Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.“
Tako je predanost i svjedočanstvo dvojice velikih apostola, svetog Petra i Pavla, postala stupom Crkve koja do današnjeg dana s najvećom pažnjom i skrbi čuva poklad ove dvojice velikih apostola.
Mučenička smrt dvojice apostola
Dvojica apostola su se u životu rijetko susretali, ali ih je zauvijek sjedinila mučenička smrt. U dva navrata susreli su se u Jeruzalemu, jednom u Antiohiji, te na kraju svog životnog i apostolskog puta u Rimu. Svoje propovijedanje zapečatili su krvlju u Rimu, za Neronova progonstva.
Petar je razapet naglavce na mjestu današnje bazilike Svetog Petra u Vatikanu gdje mu je i grob. Nije se smatrao dostojnim biti razapet kao njegov Gospodin, pa je tražio da ga razapnu naopako sa glavom prema tlu.
Svetom Pavlu je na Ostijskoj cesti odrubljena glava. Bio je građanin Rima i tako je izbjegao raspeće.
Nad njihovim se grobovima dižu veličanstvene bazilike koje svaki rimski hodočasnik s poštovanjem obiđe.
