Nakon što je primio pričest, najveći od najvećih u svijetu filma – slavni Englez redatelj Alfred Hitchcock – je potiho zaplakao pri čemu su mu suze potekle niz obraze. Prije toga se ispovjedio katoličkom svećeniku i tako vratio Kristu i vjerničkoj ljubavi iz djetinjstva koju je tijekom života zapostavio.
Alfred Hitchcock je odgojen u Engleskoj kao katolik, a u mladosti se školovao kod salezijanaca i isusovaca.
Na današnji dan 1980. umro je slavni filmski redatelj Alfred Hitchcock. Pred smrt se ispovjedio katoličkom svećeniku, a u domu umirućega održana je i katolička misa. Te je događaje na dirljiv način opisao mladi isusovački svećenik Mark Henninger, koji im je i sam prisustvovao. Naime, mladog patera Henningera, koji je u to vrijeme studirao filozofiju na Sveučilištu u Los Angelesu, pozvao je u Hitchcockov dom svećenik Tom Sullivan, koji je redatelja poznavao. Zatekli su Hitchcocka kako spava u dnevnoj sobi i nježno su ga probudili. Slavni redatelj i velikan filmske umjetnosti je poljubio svećenikovu ruku i zahvalio mu.
Dvojica svećenika zatim su održala misu u kući, pri čemu je Hitchcock odgovarao na latinskom (dugo nije bio u crkvi, pa nije bio dobro upoznat s promjenom u liturgiji). Nakon ispovijedi je primio i pričest, pa je potiho zaplakao pri čemu su mu suze potekle niz obraze. Najveći od najvećih u povijesti filma znao je da ga je Božja ljubav primila u Očev dom, baš poput izgubljenog sina iz Evanđelja po Luki.
Henninger i Sullivan još su u nekoliko navrata dolazili održati misu u Hitchcockovoj kući, uvijek subotom poslijepodne. Ubrzo nakon toga redatelj je umro, upravo na današnji dan 1980. godine, u 9:17 sati ujutro, u svom domu na Bel Aireu.
*Alfred Hitchcock smatra se majstorom kriminalističkog žanra, koji je u svojim trilerima uspio nadići standarde koji zadovoljavaju publiku.
Postao je kultnim redateljem, te se tako svrstao u red najvećih eksperimentatora filmskog izraza te ujedno originalnim stilistom kojeg se često citira i imitira.
Karakteristike njegovih filmova bile su prije svega sklonost montaži ili pokretima kamere, crni humor, ironija i cinizam, napetost i šok te izmjena komičnih i tragičnih elemenata.
Od njegovih filmova svakako treba izdvojiti filmove kao što je “Rebecca”, “Strani dopisnik”, “Sjena sumnje”, “Ozloglašena”, “Uže”, “Čamac za spašavanje”, “Pod znakom jarca”, “Stranci u vlaku”, “Zovi M za ubojstvo”, “Čovjek koji je previše znao”, “Que Sera, Sera”, “Vrtoglavica”, “Sjever, sjeverozapad”, “Psiho”, “Ptice”.
