Bio je ravnatelj i osnivač zvjezdarnice na brdu Gellertu u Budimu, jedan od najeminentnijih hrvatskih intelektualaca svog vremena. Školovao se i službovao u Zagrebu, ali je vrhunac njegovog znanstvenog i edukacijskog posla doživio u Mađarskoj.
Tijekom života i rada u Budimu, učenik mu je bio još jedan drugi slavan hrvatski matematičar/astronom Mirko Daniel Bogdanić.
Paskvić, Ivan, hrvatski astronom, fizičar i matematičar (Senj, 3. I. 1754 – Beč, 15. XII. 1829). Studirao u Grazu (od 1778) i Budimu (od 1782.). Na Sveučilištu u Budimu bio je asistent na katedri za fiziku (1784.–89.), profesor matematike (1789.–97.), te nadstojnik-astronom i upravitelj zvjezdarnica u Budimu (1803.–24.); pod njegovim vodstvom izgrađena je nova zvjezdarnica koja je svečano otvorena 1815. Godine 1824. umirovio se u Beču.
Bavio se mehanikom, matematikom, teorijom strojeva, astronomijom i višom geodezijom. Određivao je oblik Zemlje metodom njihala i postavio formulu za duljinu jednostavnoga sekundnog njihala na bilo kojem mjestu na Zemlji, odredio sploštenost Zemlje. Surađivao je s nekima od najvećih znanstvenika toga doba, a bio je u znanstvenoj korespondenciji s velikim znastvenikom i matematičkim genijem Carlom Friedrichom Gaussom.
Glavna djela: Nastava matematičke analize i znanosti o strojevima(Unterricht in der mathematischen Analysis und Maschinenlehre, 1791), Izvod elementarnih izračunavanja u sfernoj astronomiji(Epitome elementorum astronomiae sphaerico-calculatoriae, 1810), Dodatak Izvodu elementarnih praktičnih izračunavanja u sfernoj astronomiji (Appendix ad Epitomen elementorum practicorum astronomiae sphaerico-calculatoriae, 1811), Počela cjelokupne teorijske matematike (Anfangsgründe der gesammten theoretischen Mathematik, I–II, 1812–13).
Po njemu je nazvan planetoid Paskvić (11191 Paskvic).
