Nošeni svojom ideologijom smrti partizani nisu poštedjeli niti ove dječake. Surovost partizana je bila bez premca, doslovno bez mogućnosti usporediti je s bilo čim drugim, piše portal Komunistički zločini.
Partizanski zločinci su bez milosti nakon rata pobili mlade sjemeništarce iz Franjevačke klasične gimnazije u Visokom pored Sarajeva, od kojih neki nisu bili ni punoljetna.
Ovi su sjemeništarci, tek stasali dječaci, nevine žrtve partizanskih koljača, a njihov je vrlo mladi život prekinut nadahnućem perverzno-dijabolične ideologije komunizma koja je propovijedala “mir i jednakost”, a u praksi je gajila zastrašujuću mržnju prema ljudima, a napose prema Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Jedan od ubijenih bio je Ivan Kozina, rođen je upravo na današnji dan 3. veljače 1926. godine.
Partizanski krvoloci su u krajem svibnja i početkom lipnja 1945. ubili potpuno nevine mlade sjemeništarce, osmero mladih bosanskih Hrvata, učenika iz sjemeništa u Visokom. Njihove žrtve hrvatski narod ne smije nikada zaboraviti, kao ni one koji su ovakve strahote počinili u ime ideologije komunizma:
DANIJEL BRIŠEVAC (16), rođen 11. lipnja 1928. godine u Šurkovcu pokraj Ljubije. Pred završetak Drugoga svjetskog rata bio je učenik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i spremao se da toga ljeta obuče franjevački habit. Nije to dočekao! Naime budući da franjevački sjemeništarci iz Krajine nisu zadnju godinu dana rata mogli otputovati u Visoko, mladi se Danijel tog ljeta zatekao u rodnom kraju. U strahu od partizana priključio se koloni sumještana koja se povlačila prema Sloveniji i Austriji. Zajedno s drugima Englezi su ga 1945. godine izručili partizanima, koji su ga negdje na nepoznatom mjestu likvidirali u poznatim „marševima smrti“.
IVAN KOZINA (19) rođen 3. veljače 1926. godine u Modranu, župa Plehan kod Dervente. Želeći postati svećenik-franjevac otišao je u Visoko gdje je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju. Bio je VII. Razred i upravo se spremao da obuče franjevački habit kada su ga 1945. godine, negdje na Križnom putu, u njegovoj 19. godini života partizani ubili kao zarobljenika.
MATO KRISTIĆ (16), rođen 15. prosinca 1928. godine u selu Okrugliću, sada župa Donja Tramošnica kod Gradačca. Bio je u V. razredu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom kada su ga u rodnom kraju, u Donjoj Tramošnici, u zaseoku Grab, 8. listopada 1944. godine ubili četnici zajedno s još više od dvadeset viđenijih Tramošnjana. Na mjestu njegove pogibije njegov otac je podigao spomenik kojega su kasnije partizani uklonili – jer je većina partizana iz 1945. godine 1944. još bila u četnicima.
JOZEF KURTUŠIĆ (18) rođen 2. studenog 1926. godine u Johovcu, župa Foča kod Dervente. Želeći postati svećenik-franjevac otišao je u Visoko. Pohađao je VII. razred Franjevčke klasične gimnazije kada je s profesorima i drugim svojim školskim kolegama napustio Visoko u strahu pred partizanima i krenuo u one stravične marševe smrti. Nije im izbjegao. Kao zarobljenika ubili su ga 1945. godine najvjerojatnije negdje na Križnom putu u Sloveniji.
FRANJO LJUBAS (18), rođen 15. listopada 1926. godine u Barama, župa Busovača. Nakon bijega iz Visokog u Sloveniju i predaje Englezima, kao polaznik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije ubijen je u Maceljskoj šumi kod Krapine 4. lipnja 1945. godine kad i njegov dvije godine stariji brat Nikola (fra Eugen Ljubas). Svakako je zanimljivo da ga Kronika franjevačkog samostana u Krapini ne navodi među onim svećenicima i bogoslovima koji su kratko vrijeme pred pogibiju u Maceljskoj šumi boravili u ovom samostanu. Možda zato jer još nije nosio franjevački habit!?
FRANJO MATIĆ (21) rođen 28. travnja 1924. godine u selu Mičije (danas župa Šimići, Banja Luka). Bio je jedan od najboljih učenika VII. razreda gimnazije u Visokom, vrlo inteligentan i perspektivan, kada su ga Englezi izručili partizanima, a ovi ga ubili na „marševima smrti“ 1945. godine. S hrvatskom se vojskom povlačio prema Austriji, ali su ga partizani bez suda i osude ubili najvjerojatnije negdje u okolici Maribora, gdje je u nekoj od brojnih masovnih grobnica završio njegov mladi život.
NIKOLA PERKOVIĆ (18) rođen 25. kolovoza 1926. godine u Fojnici. Bio je učenik VII. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom kad je s profesorima i kolegama napustio visočko Sjemenište krećući na put u nepoznato, prema Sloveniji i Austriji. Dospio je do Bleiburškoga polja i otad se o njemu nikad ništa nije doznalo.
MATO ZOVKIĆ (17), rođen 29. prosinca 1927. godine u Modranu, župa Plehan kod Dervente. Bio je đak VI. razreda visočke franjevačke gimnazije, kada je, povlačeći se u koloni smrti s civilima, svećenicima, bogoslovima i sjemeništarcima, poginuo 1945. godine. Nakon što su ga Englezi izručili partizanima, ubijen je negdje na nepoznatom mjestu u Sloveniji.
