Sveti Leonard je jedan od veoma popularnih svetaca u srednjoj Europi, odakle je njegovo štovanje došlo i u hrvatske krajeve, osobito u Međimurje te samoborski kraj.
Danas slavimo omiljenog srednjoeuropskog sveca, pustinjaka i opata Leonarda iz Noblaca ili Limogesa. Rođen je kao sin plemićke obitelji u Galiji, za vrijeme cara Anastazija koji je vladao između 491. i 518. godine. Njegovi roditelji bili su prisni prijatelji franačkoga kralja Klodviga, koji je malom Leonardu bio krsni kum. I Klodviga i Leonarda na kršćanstvo je 496. obratio sveti Remigije, biskup Reimsa. Kralj je Leonardu ponudio časti, među njima i biskupsko dostojanstvo, ali njemu nije bilo do slave, moći i ugleda.
Zatražio je od kralja tek povlasticu oslobađanja zarobljenika i obilno ju koristio. Želio je živjeti prema Evanđelju i povukao se u šumsku samoću nedaleko Limogesa (pokrajina Limousin), gdje je okupio veliki broj sljedbenika. Njegovi pustinjački dani bili su ispunjeni molitvom i pokorom. Živio je od šumskih trava, plodova i izvorske vode, a mnoge putnike namjernike obratio je na kršćanstvo.
Jednog dana Leonardovu samoću prekinuo je kralj Klodvig koji se s velikom pratnjom nalazio u lovu. S kraljem je bila i kraljica Klotilda koju su baš tada nenadano spopali porođajni bolovi. Leonardova molitva i briga osigurali su kraljici sretan porod. Kralj je kao zahvalu dao Leonardu zemljište kraj izvora i sredstva da tamo sagradi opatiju Noblac i crkvu u čast Majke Božje. Pokraj te opatije razvilo se kasnije i naselje Saint-Léonard-de-Noblat (departman Haute-Vienne, zapadno-središnja Francuska).
Preminuo je oko 559. a pripisana su mu brojna čudesa, među njima i oslobađanje iz sužanjstva slavnog križara Boemunda od Antiohije.
Sveti Leonard je jedan od veoma popularnih svetaca u srednjoj Europi, odakle je njegovo štovanje došlo i u hrvatske krajeve, osobito u Međimurje te samoborski kraj.
