Na današnji dan, 7. travnja 1992. godine, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država George H. W. Bush potpisao je dugo očekivani dokument o priznavanju Republike Hrvatske.
SAD su to učinile kao 57. država po redu, gotovo tri mjeseca nakon 15. siječnja kada su Hrvatsku priznale sve veće europske države.
Ujedno su Sjedinjene Američke Države ukinule ekonomske sankcije naspram triju priznatih država i Makedonije, ali su ostavile na snazi embargo za oružje. To je velikim dijelom bila krivnja Budimira Lončara, kasnijeg bliskog savjetnika predsjednika Ive Josipovića i Stjepana Mesića, koji je u vrijeme agresije bio ministar vanjskih poslova Jugoslavije, agresorske države na Hrvatsku i hrvatski narod. U vrijeme najveće agresije i pokolja Hrvata u rujnu 1991., on je kao naložio Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred Vijećem sigurnosti UN, tražeći uvođenje embarga. To se i dogodilo, a SAD je samo proveo politiku UN-a i Budimira Lončara (ustvari cijelog projugoslavenskog establishmenta u kojem je bilo i dosta Hrvata).
Priznanje od strane najveće svjetske sile imalo je ogromno značenje – otvorila su se vrata za pristup Ujedinjenim Narodima, a priznanje smo dobili i od zemalja koje su do tada bile suzdržane.
Kraj borbe za međunarodno priznanje obilježen je 22. svibnja iste godine kada je Hrvatska primljena u Ujedinjene Narode.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
