Poznati šibenski kantautor, pjesnik, književnik i prevoditelj Arsen Dedić rođen je na današnji dan, 28. srpnja 1938. godine. Član je Hrvatskog društva književnika, Hrvatskog društva pisaca i jedan od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Otac je dvoje djece, Sandre i Matije te suprug Gabi Novak.
Arsen Dedić je mlađi sin Jelke i Jovana Dedića. Arsen je svoje glazbene početke započeo uz oca koji je svirao u limenoj glazbi, a zajedno su izvodili jutarnje budnice, ponekad svirali na sprovodima, ali i u operetama. Slušao je radio koji je dobio na poklon od ujaka, a slušao je domaće i talijanske stanice. Posebno su ga inspirirali kantatori poput Domenica Modugna.
Arsen dolazi u Zagreb 1957. godine i upisuje pravo, no prekida studij 1959. kako bi upisao Muzičku akademiju na kojoj je naposljetku i diplomirao 1964. godine.
U početku je prepisivao note, radio kao glazbenik suradnik na HRT-u, svirao flautu i pisao tekstove za druge, pjevao u vokalnim skupinama, svirao u ansamblima popularne i jazz glazbe, ali i objavljivao stihove u splitskom Vidiku, Poletu, Prisutnosti, Književnim novinama i Književniku.
Kao kantautor se prvi put pojavljuje u Splitu 1963. godine, a 1964. objavljuje “Kuću pored mora” i “Moderato cantabile” što u potpunosti određuje njegov kantautorski put.
Knjiga stihova “Brod u boci” objavljena je 1971. godine i do danas je prodana u preko 60.000 primjeraka.
Slijede “Zamišljeno pristanište” (s Matijom Skurjenijem), “Narodne pjesme”, “Poesia e canto, La sfinge” (Napulj), “Zagreb i ja se volimo tajno”, “Hotel Balkan”, “Pjesnikov bratić”, “101 pjesma” (Sarajevo), “Pjesnik opće prakse”, “Kiša – Rain” (dvojezično: hrvatsko-engleski), “Slatka smrt”, “Stihovi”, “Čagalj”, “Hladni rat”, “Zabranjena knjiga”, “Padova”, “Brzim preko Bosne” (Sarajevo).
“Kapi za oči” njegova su 32. zbirka pjesama, od kojih su mnoge proputovale svijetom, prevedene na španjolski, češki, ukrajinski, ruski… Objavio je dvije grafičko-poetske mape “Trebotić i Vejzović”, skladao je glazbu za prvu TV dramu “Mediteranska klima”, za “U registraturi”,“Prosjake i sinove”, “Jedrima oko svijeta”,“Zlatnu nit”, “Glembajeve”, “Vlak u snijegu”, mjuzikl “Lady Šram”… Dva puta je dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu.
Početkom sedamdesetih piše za kazalište i to za oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape… Zamjetne su bile i njegove međunarodne suradnje poput one s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu. Napisao glazbu za plesni teatar u Düsseldorfu. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, Premio Brel i Porin, za životno djelo. Predsjednik Tuđman ga je 1995. odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za njegov kulturni rad.
Danas iza sebe ima devet ruskih turneja, koncerte po svim kontinentima i sasvim drugačije viđenje publike.
“Ja ne bih niti pokušao napuniti Arenu jer nisam gladijator, nego akademski glazbenik”, rekao je Arsen Dedić u jednom od intervjua komentirajući nastupe današnjih glazbenika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
