Biskup Košić: Kako radosno slaviti Božić kad nema mira na zemlji?

„Božić je. Ovom svetom misom polnoćkom započinjemo slavlje rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bog je došao k nama ljudima, pohodilo nas je Mlado Sunce s visine (Lk 1,58). Dijete nam se rodilo, sina dobismo… ime mu… je Knez mira (Iz 9,5)“, rekao je sisački biskup Vlado Košić na početku svoje homilije na misi polnoćki u nedjelju 25. prosinca u održanoj u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe Uzvišenja svetog Križa u Sisku.

U nastavku biskup se zapitao kako radosno slaviti Božić kad nema mira na zemlji? „Zar su ljudi toliko slijepi i toliko zagledani u svoje interese da ne vide što Bog čini? Zar ne mare te i dalje srljaju u svoju propast? Teško nam je doista gledati kako bjesni rat u Ukrajini, kako se odvija agresija Rusije na tu susjednu, kršćansku i nama prijateljsku zemlju. Ljudi u Ukrajini zbog tog rata koji su započeli njihovi susjedi, želeći postići neke svoje velikoruske ciljeve, svakodnevno umiru od granata, nemaju struje a što je posebno teško u ovo zimsko vrijeme ni grijanja… i hrane je sve manje.

Kako pomoći tom narodu? Nije li naša zemlja, koja je i sama bila žrtva agresije prije 30 godina i koja se obranila i oslobodila, doživjela slična okrutna ubijanja, razaranja, neimaštinu i bijedu? Pa ipak smo se velikom hrabrošću naših branitelja uspjeli othrvati. No, naš je uspjeh postignut zbog našeg velikog zajedništva koje smo imali, zbog molitve čitavog naroda i hrabrosti branitelja. To mora ići zajedno. To i ja svima, braćo i sestre, stavljam na srce“ , poručio je biskup te pozvao na molitvu za mir u Ukrajini da se ne zaborave oni koji pate i stradavaju.

Rekao je i kako je posebno teško gledati patnje i suze djece koja trpe ratne strahote. „Ostaju bez očeva koji ginu ili bivaju ranjavani, ostaju bez doma i tople obiteljske sigurnosti koju u ratu zamjenjuju sirene, bombardiranja, skrivanja od aviona, topova i granata… Pa ipak. I malo dijete, koje se tek rodilo, na grudima majke spokojno spava. Božić nam doista govori o Djetetu i o miru. Upravo je to sveto Dijete donijelo na svijet mir. Mir u ljude, ali ne mir kakav ovaj svijet daje, nego mir koji Krist daje mir je u duši, u srcu, mir koji znači sigurnost i ne može ga ugroziti nikakva mržnja, rat, nemir. Mir Božji dolazi iznutra, on nije samo jednokratni osjećaj, mir duše je mir koji traje, koji ispunja i osnažuje čovjeka“.

Biskup je kazao i kako je mir Božji plod Duha Svetoga. „Kad sveti apostol Pavao u poslanici Galaćanima nabraja devet plodova Duha Svetoga, on započinje: ljubav, radost, mir… (Gal 5,22). I nastavlja: …velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Mogli bismo reći da su sve to izvedenice značenja za riječ mir. Doista, mir je ljubav i radost, mir je velikodušnost – jer sebičnost sigurno ne vodi miru nego sukobima među ljudima; mir je uslužnost – jer suprotno, pogled usmjeren samo na sebe ne može donijeti mir; mir je i dobrota – zar zlo oko, zla misao i riječ, zlo djelo, zla namjera može donijeti mir među ljudima?

Svakako ne, ali zato dobro oko, dobra misao, dobra riječ i misao, dobro djelo povezuje ljude i poput mosta stvara među njima mir; i vjernost je drugo ime za mir – zar nevjera ne razara mir u obiteljima ali i među narodima, zar nepovjerenje i nadmetanje ne dovodi do sukoba i ratova?; također i blagost ili nježnost, a u Matejevu evanđelju među osam blaženstava je i izraz krotkost, označuje ponizni odnos prema drugima koji ne želi ništa nametati, već s velikim poštovanjem drugoga uvažava u onome što jest, da bi se tom blagošću došlo do iskrenog dijaloga i zajedničkog stava o životu svakoga koji treba biti blaga i ponizna srca poput Spasiteljeva, kako bi se našao mir i spokoj duše; uzdržljivost je možda najteža jer znači žrtvu radi višeg cilja, uzdržljivost od nasilja, uzdržljivost od uznositosti, uzdržljivost od vlastitih prohtjeva i strasti, uzdržljivost od svoje volje da bi se vršila volja Božja. No, jedino je tako moguće graditi mir, upozorio je biskup dodavši kako valja biti svjestan da je mir krhak i uvijek je u opasnosti.

Na kraju još je i poručio kako je baš zato došlo Dijete koje je taj mir učvrstilo, koje mir unosi u svaku dušu koja ga prima, koja mu se raduje, koja ga zavoli. „Kada čovjek sretne i upozna Krista, svim ljudima postaje brat i sestra, sve ljude prihvaća i voli. I ne samo svoje prijatelje, svoje suradnike, svoje sunarodnjake, nego i svoje neprijatelje. To je moguće jedino u Duhu Kristovu koji je dan onima koji su prihvatili Krista kao svojeg Boga i Spasitelja, koji su mu se poklonili i podložili“.