Biskup Košić: Sisačka vlast zabranila postavljanje spomenika kardinalu Stepincu ispred sjedišta Biskupije

Foto: Sisačka biskupija

Misu zadušnicu povodom 27. godišnjice mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara, župnika sisačke župe Pohoda BDM, predvodio je četvrtak 9. studenog u istoimenoj crkvi na sisačkom Viktorovcu biskup Vlado Košić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Župnik Grahovar mučenički je ubijen u svome stanu u noći s 9. na 10. studenoga 1990. godine ubodom noža, a na misi i molitvi za, kako su ga nazivali, dobrog župnika Tončija, okupili su se uz župljane i brojni vjernici sisačkog kraja.

> Biskup Košić o vlasti u Sisku, suočavanju s prošlošću, odluci Ustavnog suda, radu nedjeljom, Stepincu…

U homiliji biskup se prisjetio vremena u kojem je ubijen vlč. Grahovar istaknuvši kako je on bio prva žrtva koja je najavila što će se uskoro dogoditi u svoj brutalnosti srpske agresije na Hrvatsku jer je još u kolovozu te godine započela tzv. balvan revolucija. „Naš je sisački kraj osobito bolno doživio ovo svirepo ubojstvo katoličkog svećenika koji nikome nije činio nikakva zla, ali je trebao biti ubijen kao opomena ili prijetnja strahom da se naš narod uplaši onoga što se spremalo čitavoj našoj domovini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dr. Lučić: ‘Smrt fašizmu’ kliknu na kraju gradonačelnica, hrabro i odlučno, baš kao drugarica Ingrid nedavno u Saboru

Biskup se osvrnuo na susret s vodstvom Grada Siska i njihovu zabranu postavljanja spomenika bl. Alojzija Stepinca ispred sjedišta Biskupije.

„Prošli sam tjedan bio u upravi našega Grada s molbom da dobijem suglasnost da podignemo spomenik našem svetom Blaženiku kardinalu Alojziju Stepincu na Trgu bana Jelačića. Na tom trgu pred Velikim Kaptolom su nekada stajala, redajući se jedan za drugim, kako su se izmjenjivali režimi, tri spomenika. Odgovor je bio kako danas više nema tu mjesta za spomenik! Ne razumijem, nema novog projekta prema kojem je to tako, te se pitam: kome bi usred Grada Siska smetao spomenik bl. Alojziju Stepincu, koji mu želi podići biskupija kao biskupu mučeniku, velikom dobrotvoru i spasitelju mnoge djece u sisačkom prihvatilištu 1942-1943. i ‘simbolu čitave naše patničke nacije’ (Benedikt XVI.)? I zar nije logično da to mjesto bude upravo tu gdje je središte Biskupije, pred Ordinarijatom? Ali vidite, postoje još potomci onih koji su ga progonili, koji su ga mučili i ubili, koji su mu srce spalili i – koji ga ne žele vidjeti! Vrijeđa li to nas katolike, kojih je ovom gradu 81%? I pitaju li se oni koji upravljaju našim gradom, imaju li oni pravo provoditi svoju samovolju i nametati svoju ateističku ideologiju većini ili su pozvani svima služiti i za sve se jednako brinuti? Očito, ne samo da SPC ne voli našeg svetog Blaženika, jer mu – po meni – ne može oprostiti što se javno zauzimao da i Hrvati, kao i svi narodi svijeta, imaju pravo na neovisnu i samostalnu državu, nego i današnji mentalni komunisti koji su Pravednika osudili i koji bi i nas uklonili da mogu. Ali ne mogu“, zaključio je biskup te dodao kako bl. Alojzije Stepinac i mučenik Antun Grahovar svjedoče i mrtvi kako se ne može silom nikoga slomiti tko vjeruje, tko je sav izručen u ruke Božje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„On na kraju pobjeđuje, a progon i strah koji pri tom pokazuju progonitelji, samo je znak da su i sami svjesni da ne mogu pobijediti“.

(FOTO) Sisačka gradonačelnica o Hasanbegoviću: ‘Neofašist kojem su dali zadatak da nam ubije kulturu, mogao bi za sebe reći da je antifašist’

Biskup je podsjetio i kako je u Sisačkoj biskupiji ova godina proglašena Godinom bl. Alojzija Stepinca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Naš je sveti Blaženik doživio sličnu sudbinu: progon i ubojstvo pastira da bi se prestrašilo stado, a teror koji je zavladao trajao je najprije 45 godina, a onda se poslije krvavog Domovinskog rata nastavio i traje i danas. Da bi narod podnio taj strašan i krvavi progon, koji je nametnut našem narodu, morao je pasti žrtvom veliki pastir, kardinal Alojzije. Možda to svi ne znaju, on je smetao krvnicima žednima krvi onih koji u Krista vjeruju, ne samo da ga zatvore i tako mu onemoguće djelovanje, nego oni su bili odlučili i ubiti ga. Ubijali su ga polako, trujući njegovo tijelo te je prerano umro. Izvađeno mu je u 6 godina 36 litara krvi, a pijavice koje su mu stavljali, za razliku od drugih, poslije bi gotovo sve uginule. I što su mu napravili kad je umro? Kardinalu su se iživljavali na mrtvom tijelu, masakrirali su ga prigodom obdukcije, razbili su mu lubanju i izvadili mozak te sve unutrašnje organe, zatim su ulili u mrtvo tijelo tekućinu od koje se sav skelet gotovo posve raspao. A sve su unutrašnje organe uništili. Zar su se progonitelji bojali i mrtvih kardinalovih ostataka ne bi li i oni svjedočili protiv njih? Znakovita je sudbina kardinalova srca. Među liječnicima koje su okruživali udbaši na obdukciji našao se i jedan Nijemac, dr. Grünwald koji je odlučio spasiti kardinalovo srce. I uspio ga je sakriti i poslije predati predstavnicima Nadbiskupije. Nekoliko su dana kardinalovo srce čuvale sestre milosrdnice u Zagrebu u svom samostanu u Frankopanskoj, no Udba je doznala gdje se skrivalo srce, uzela ga je i u svom sjedištu u Zagrebu –spalila! Koja brutalnost“, ustvrdio je biskup upozorivši kako su ljudi koji su slovili kako bliski prijatelji pokojnog Antuna preko noći se okrenuli protiv nas. „Jesmo li im kakvo zlo učinili? Koliko znam nismo, ali izgleda da im smetamo, kao i puna istina o Antunu i Domovinskom ratu…“

Sedlar: Optužbe sisačke gradonačelnice su komunistička propaganda, smeta im postavljanje pitanja oko Titovih zločina

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.