Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je u nedjelju, 9. kolovoza blagoslovio kapelicu sv. Martina u Osobjavi na poluotoku Pelješcu u Župi Velike Gospe – Kuna Pelješka. Riječ je o kapelici na starom groblju koja potječe iz 17. stoljeća, a koja je bila gotovo potpuno srušena, te je sada obnovljena.
Progovorio je o temi neradne nedjelje, s obzirom da i radnici trebaju biti u mogućnosti naći vremena za svoju obitelj i Gospodina. No, istaknuo je da to nije poruka samo poslodavcima: „Ovo je također poruka i nama koji smo vjernici i koji nedjelje ne bismo trebali provoditi po trgovinama. Ne moramo kupovati nedjeljom da bismo preživjeli. Kad mi ne bismo kupovali nedjeljom, a kažemo da nas ima preko 93 posto kršćana u Hrvatskoj, onda ni trgovine ne bi imale smisla biti otvorene.“
Biskup je u propovijedi kazao da je potrebno „staviti sve svoje karte na Isusa“, nadodavši da je to vjera koju je Isus tražio od svojih suvremenika, ali da to isto traži i danas:. „Traži vjeru u smislu potpunog povjerenja u njega i njegovu riječ. To nije vjera u Isusa. To nije vjera u Boga. To je vjera Isusu, vjera Bogu. Takva vjera je sposobna onda od onih koji vjeruju, a ona se u tome i očituje, učiniti one koji odbacuju zlo, a prihvaćaju dobro.“ Kazao je da je potrebno „zaboraviti sebe i ljudsku logiku, zaboraviti svoje ljudske računice i pokušati živjeti u skladu s Isusovom logikom“.
Istaknuo je i da je crkva sv. Martina sagrađena jer su mještani imali vjeru koja svoje povjerenje stavlja u Isusa Krista, i zato im nije bio problem odvojiti svoje vrijeme za Gospodina, primijetivši istovremeno da suvremeni kršćani često imaju vremena za sve, osim za Boga.
Kazao je da je obnova ove crkve nešto povijesno i kulturno veoma lijepo, no da je problem ukoliko su to bili jedini motivi, te da prvi motiv mora biti vjera bez koje sve drugo nema smisla.
Osvrćući se na život sv. Martina, prepričao je legendu o njemu koji je bio čudotvorac, no da su se mnogi prosjaci s tjelesnim hendikepima sklanjali od njega, kako ne bi ozdravili, te tako izgubili svoj „posao“ i morali početi raditi, te je tu priču aktualizirao: „Bojim se da se puno puta mi tako ponašamo u odnosu na Isusa Krista. Bojimo mu se pristupiti, bojimo se da će nas ozdraviti i da ćemo morati živjeti na višoj razini. Želimo ostati na razini duhovnih ‘prosjaka’, ali Gospodin nas ne želi takve. On želi da imamo potpuno povjerenja u Njega, da čitav svoj život stavimo na njegovu kartu“.
Župnik fra Josip Vidas zahvalio je biskupu i dobročinitelju gospodinu Lovorku Miloševiću koji je financijski omogućio obnovu ove kapelice.
Cijelu proslavu pjesmom je animiralo crkveno pučko pjevačko društvo iz Rogotina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
