Bivši španjolski kralj Juan Carlos prvi je puta stupio na tlo Španjolske tek kad je napunio deset godina, diktator Francisco Franco odabrao ga je za svoga nasljednika, ali umjesto toga preusmjerio je zemlju prema demokraciji, a u nedjelju se, kako je objavio, povlači iz javnog života.
“Vrlo dugačka i potpuna životna priča kao da ju je dizajnirao arhitekt”, rekao je španjolski romanopisac Eduardo Mendoza prošle godine.
Rođen prije 81 godinu u Italiji, Juan Carlos, unuk prognanog španjolskog kralja Alfonsa XIII, bit će zapamćen kao onaj koji je prijestolje vratio u Kuću Burbona i demokraciju Španjolskoj. Međutim, kraj njegove 38-godišnje vladavine (1975.-2014.) narušen je mnogim skandalima, sve do abdikacije u korist svoga sina Felipea VI.
Jednog zimskog dana 1948. godine, desetogodišnji dječak, u pratnji vojvode i vikonta, stiže na kolodvor u Lisabonu. Mali princ “plave kovrčave kose, boreći se protiv suza” ukrcava se na vlak za Španjolsku, zemlju koju još ne poznaje, piše Jose Luis de Vilallonga u biografiji “Kralj”.
Diktator Franco, koji vlada Španjolskom od pobjede u građanskom ratu 1939., odlučuje dovesti Juana Carlosa. Njegov otac, Juan de Bourbon oprezan je oko Francova poziva da mu povjeri Juana Carlosa, ali pristaje u nadi da će jednoga dana prijestolje biti vraćeno Bourbonima, nakon što je Alfonso XIII pobjegao iz republike 1931. godine.
Udaljen od obitelji, Juan Carlosovo djetinjstvo obilježeno je crkvenim procesijama i govorima gdje je hvalio Francove snage i pobjedu nad republikanskim “crvenima”.
Kada je napunio 18 godina, slučajno je usmrtio svojeg 14-godišnjeg brata ustrijelivši ga posred čela dok je bio u posjeti svojim roditeljima u Portugalu, prema biografiji “Juan Carlos” koju je napisao britanski povjesničar Paul Preston.
Franco se pobrinuo da za tragediju nitko ne sazna. Obrazovan u vojnim školama, Juan Carlos provodi 27 godina u sjeni diktatora koji ga je možda smatrao sinom kojeg nikada nije imao, ali ga je svejedno držao pod budnim okom policije, kaže Preston.
Kralj svih Španjolaca
1962. godine Juan Carlos se ženi za princezu Sofiju od Grčke koju je upoznao na krstarenju.
Sedam godina kasnije, Franco ga je imenovao svojim nasljednikom. Dva dana nakon smrti diktatora, 22. studenog 1975. godine, napokon je preuzeo prijestolje svoga djeda te postaje Juan Carlos I.
“Godine pojavljivanja s Francom, potišten i nijem, uzrokovalo je glasine o tome da mu fali znanja, inteligencije i hrabrosti”, napisao je Preston.
No, nije bilo tako. Kralj je umjesto očuvanja Francova režima odlučio zemlju usmjeriti ka demokraciji. Komunistička partija je ozakonjena, politički prijestupnici su amnestirani, a nakon slobodnih izbora 1977. godine, proglašen je “kraljem svih Španjolaca”.
Nakon toga postaje “nacionalni heroj koji je spasio demokraciju”, prema Mendozi.
Kada se u njegovo ime proveo vojni udar 23. veljače 1981. godine, kralj ga uspijeva zaustaviti te je uvjerio zemlju govorom usred noći u nastavak “demokratskih procesa”.
Pad iz milosti
Kada je imao 74 godine, u Bocvani 2012. prilikom lova na slonove, kralj pao i slomio kuk. U dubokoj financijskoj krizi u to vrijeme, Španjolska saznaje da je bio na luksuznom safariju koji je platio saudijski poduzetnik te da je Njemica, koja je bila s njime, zapravo njegova ljubavnica.
Prisiljen je na abdikaciju 2014. godine, “kada je shvatio da mediji sve više objavljuju nepravilnosti u njegovu životu” poput brojnih tajnih veza “ovog Casanove” ili sumnji u porijeklo njegove imovine, naglasila je autorica Pilar Urbano.
I kao takva, njegova je vladavina okrunjena kao “naporna”, prilično “tužna” i daleko od primjerene, kazala je autorica dviju biografija o bivšoj kraljici Sofiji.
Sada, kaže Urbano, povlačenjem iz javnog života, kada više ne predstavlja Krunu, natrag je dobio svoju slobodu, u kojoj je oduvijek uživao “radeći stvari koje mu se sviđaju, ali pod krinkom”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
