Na današnji dan 6. siječnja slavimo jedan od najstarijih kršćanskih blagdana – Bogojavljanje. Njegova starina ide čak u vrijeme prije Božića, a uz Uskrs spada u najstarije kršćanske blagdane. Spomen je to na tri mudraca sa Istoka koji su potegnuli veliki put da bi pronašli Onoga koga su čekali i tražili čitav život. Sveti Augustin zato govori vezano uz ovaj blagdan: „Tražimo trajno onoga koga smo već našli!“. Tako je Bogojavljanje poziv ne samo nevjernicima i poganima da, poput tri mudraca, pronađu Mesiju svega svijeta, već i vjernicima da uvijek iznova traže Onoga koga su već pronašli u jaslicama, a to je onaj za kojim čezne ljudska duša – izvor života i smisla.
Nije to uvijek nezahtjevno, jer svako vrijeme ima svoje Herode pod raznim imenima, primamljivim ideologijama i često petparačkim pamfletima koji znaju zvučati više nego uvjerljivo, a koji podižu svoje sablje i mačeve prema betlehemskom Djetetu. Pa čak opasnije i one prijetvorne poput lisice Heroda koji se žele prikazati kao prijatelji Krista, a čija djela završavaju u krvavim kupeljima nevinih, na ovaj ili onaj način.
Zbog toga betlehemsko Dijete, koje su mudraci prepoznali i bogato darivali uz duboki naklon, uvijek ostaje Onaj na kome se dijeli svijet i ljudi, na kome se lome i carstva i pojedinačne duše. Uvijek će postojati oni koji će kada ga sretnu upitati:“Gospodine, gdje stanuješ?“ da pođem za tobom poput tri mudraca, ali i oni drugi koji će sumnjati poput Isusovih sugrađana u Nazaretu.
A što nama znači Bogojavljanje? Prvo, da se Bog objavljuje poniznima duhom, što su na jednaki način bili i veliki mudraci i maleni pastiri, ali samo očima vjere koja nikada ne smije gasnuti već se obnavljati riječima već spomenutog svetog Augustina:„Tražimo trajno onoga koga smo već našli!“
