Dr. sc. Mamić: Muka Kristova i hrvatska kulturna baština u vezi s njom

dr. sc. Mamić korizma
Foto: GettyImages, dr. sc. Mile Mamić; fotomontaža: Narod.hr

Korizma je. Sama riječ korizma posuđenica je romanskoga podrijetla. U vezi je i s latinskim quadragesima. Postoji i naša prevedenica četrdesetnica. To je vrijeme odricanja, posta, pokore, priznanja svoje grješnosti, svojih grijeha, kajanja, skrušenja. To je posebno milosno vrijeme dubljeg promišljanja o Bogu, sebi i drugim ljudima. To je vrijeme pomirenja s Bogom, obraćenja. Sin Božji postao je čovjek i ostao Bog.

Na Blagovijest, Navještenje Gospodinovo, 25. ožujka slavimo najsretniji trenutak za ljudski rod kad je Djevica Marija po Duhu Svetom začela Sina Božjega. Devet mjeseci poslije toga slavimo Rođenje Gospodinovo, Božić, rođendan Sina Božjega, koji je „radi nas, ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa“. Ta jedinstvena osoba u povijesti čovječanstva, Bog i čovjek, postao je razdjelnica naše ere – Isus Krist. Naša riječ Isus, lat. Iesus odgovara hebrejskom Joshua/Jošua.

Prisjetimo se: Mojsije je izveo izabrani narod iz egipatskog ropstva i mukotrpno ga vodio kroz Crveno more i kroz pustinju uz neprestano gunđanje naroda.

Već je i posumnjao da će uvesti izabrani narod u obećanu zemlju. I tada mu se dogodilo ono što kaže naš Kranjčević u pjesmi Mojsije: „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati.“ Njegovo vođenje nastavio je Jošua. On je uveo izabrani Božji narod u obećanu zemlju. Naš Jošua, Isus Krist dovršava djelo otkupljenja čovjeka, izvodi ga iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. Ivan Krstitelj je na rijeci Jordanu predstavio Isusa: “Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta.“ (Iv 1, 35) Stari su narodi prinosili jarčiće, janjce, junce kao žrtvu svojim bogovima.

I Židovi su tako žrtvovali drage životinje svome Bogu. Zato je Isus Jaganjac Božji. Ali on dragovoljno prinosi sebe, svoj život kao žrtvu pomirnicu za grijehe svijeta. Šest stoljeća prije Kristova rođenja prorok Izaija je najavio Isusove patnje, muku, trpljenje: „Na njega pade kazna – radi našeg mira; njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz 53, 6) U korizmi se razmatra Kristova muka, najviše u pobožnosti križnoga puta i drugim molitvama, a u Velikom tjednu pjeva se ili čita Muka Gospodina našega Isusa Krista (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu).

Riječ muka – njezine izvedenice, složenice i sličnice

Temeljna riječ muka povezana je s cijelim nizom riječi: mučiti, mučenje, mučenik, mučenica, mučeništvo, mučenički, zatim mučitelj, mučiteljica. Tu su važni i negativci. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni pozitivaca. Riječ muka ima svoje sličnoznačnice: patnja, bol, trpljenje. Vrlo slično muci je i progon. I tu imamo mnoštvo povezanih riječi: progoniti/prognati, prognanik, prognanica, prognanički, progonitelj, progoniteljica itd.

To često uključuje masovnost, sustavnost i završava masovnim progonom, pokoljem, ubojstvom.

Ako se radi o sustavnom istrjebljivanju nekoga naroda, u pitanju je genocid (pokolj zatorni), prema glagolu zatrti (narod, pleme, porodicu, obitelj). U svim tim situacijama na jednoj strani imamo silnike, tlačitelje, progonitelje, mučitelje, a na drugoj njihove žrtve: patnike, mučenike, prognanike.

Razlozi mogu biti raznovrsni. Najčešće su nacionalni, vjerski, ideološki. Teško je proniknuti u motive novijeg tipa terorizma. Usmjereni su često i protiv neke struje unutar iste zajednice.

Bilo bi sasvim normalno, ljudski, da se mučitelji i mučenici, progonitelji i prognanici, silnici i žrtve ne ljube. Sam Bog zna kakvi su osjećaji u duši jednoga i drugoga u trenutku smaknuća. Ali Krist je to potpuno preokrenuo: „Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone…“ (Mt 5, 22) Lako je to reći, ali teško je učiniti. Krist je na križu to i učinio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34). Po uzoru na Isusa učinio je to i Stjepan: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ (Dj 7, 60) Divota je kršćanstva što je ljubav prema neprijatelju, progonitelju, mučitelju bitno obilježje mučeništva za Krista. Prva stoljeća kršćanstva obilježena su progonima i mučeništvom.

Kršćanska međusobna ljubav i solidarnost u to vrijeme bila je zadivljujuća. Gledajući ih kako se ljube, progonitelji su se obraćali. Promatrajući zbivanja u svijetu, čini se da se to vrijeme ponovno vraća.

U Europi i svijetu ima vidljivih znakova kršćanofobije, što se lako pretvori u mržnju i agresiju. Jesmo li spremni biti Kristovi učenici? Jesmo li spremni poput Krista i njegovih istinskih učenika i mučenika praštati svojim progoniteljima, mučiteljima i moliti za njih? Dao Bog da jesmo!

Muka Kristova i naša

Krist je osobno trpio. Njegovoj muci ništa ne nedostaje. Ona je dovoljna za spasenje svijeta. Ali Crkva je mistično ili otajstveno tijelo Kristovo. Zato svaka muka svakoga člana otajstvenoga tijela Kristova pridružuje muci Kristovoj.

Tko progoni kršćane, progoni Krista. Tko muči kršćane, muči Krista. Tu povezanost Krista i njegovih vjernika dubinski je shvatio sv. Pavao nakon što ga je Isus izričito pitao: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9, 4) Savao je po vlastitom priznanju progonio Crkvu Božju, a nakon čudesnog obraćenja postaje Pavao, najgorljiviji širitelj kršćanstva i Kristov mučenik.

Ta povezanost, to jedinstvo Krista i Crkve slično je tajni Presvetoga Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. To se jedinstvo s Kristom, uranjanje u Krista najsnažnije ostvaruje krštenjem i euharistijom. Time se stvara zajedništvo, Crkva – otajstveno tijelo Kristovo. To se može shvatiti i u najširem smislu jer je Kristova spasenjska žrtva čudesna, sveobuhvatna.

Mučenik, mučenica

Što znači riječ mučenik, mučenica? Je li i Isus mučenik? Odmah poslije Božića slavimo sv. Stjepana Prvomučenika. Spomenuli smo opće značenje riječi mučenik. Rječnik biblijske teologije ima opširnu natuknicu – MUČENIK. Starogrčka riječ μάρτυς (martys), osnova μαρτύρ- (martyr-) značila je „svjedok“, ali se uglavnom učvrstila u značenju „svjedočanstvo krvi“, tj. polaganje života za Krista i Istinu. Ta je riječ ušla i u latinski, pa imamo prema latinskome riječi: martir, martirij, martirologij.

Taj rječnik najprije govori o Kristu-Mučeniku kao žrtvi pomirnici za grijehe svijeta, a zatim o kršćanskom mučeniku. Otkrivenje je zapravo knjiga mučenika, onih koji su slijedili vjernog i istinitog Svjedoka i položili Crkvi i svijetu svjedočanstvo krvi. To su oni koji su „oprali haljine svoje i ubijelili ih u Krvi Jaganjčevoj“. (Otkr 7, 2) Nakon blagdana Duhova svi su apostoli bili neustrašivi svjedoci Kristovi, svjedoci njegova života, muke i uskrsnuća. Svi su bili spremni dati život za ono što su vidjeli i čuli. Svi su završili mučeničkom smrću osim sv. Ivana. On je bio bačen u vrelo ulje, ali je čudesno preživio i umro prirodnom smrću. Oni su bili očevidci: Svjedočili su ono što su svojim očima vidjeli i na svoje uši čuli.

Njima su mnogi povjerovali jer se glava ne daje lako. Slijedila su tri stoljeća progona kršćana. Ta tri stoljeća progona dala su mnoštvo mučenika. „Krv mučenika sjeme je novih kršćana“, kako reče Tertulijan.

Međusobna ljubav i solidarnost prvih kršćana te njihova molitva za mučitelje i praštanje privlačila je promatrače i mučitelje. Mnogi su se obraćali, postajali kršćani – novi Kristovi vjernici i svjedoci, pa i mučenici.

Bože moj, koliko je takvih u našoj mukotrpnoj povijesti?! Na ovom razmeđu svjetova bili smo antemurale christianitatis ( = predziđe kršćanstva). Stoljećima smo bili na braniku kršćanske Europe. Platili smo taj časni naslov skupom cijenom. Koliko je mladića i djevojaka u cvijetu mladosti, mladih muževa i žena u naponu snage položilo svoj život za „krst časni i slobodu zlatnu“?!

Koliko je nedužnih ljudi, samo zato što su Hrvati i katolici, na grozan način smaknuto po raznim stratištima?! Koliko je još neistraženih jama iz Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata?! Crkva Hrvatskih mučenika na Udbini spomenik je svima njima. Ali i mi svojim životom i vjernošću svetim idealima moramo biti njihov živi spomenik.

Hrvatska kulturna baština u vezi s Kristovom mukom

Hrvatska kulturna baština vrlo je širok pojam. To je skup svih običaja, tradicija i dobara u hrvatskoj povijesti. A hrvatska kulturna baština u vezi s Kristovom mukom važna je sastavnica hrvatske kulturne baštine. Hrvati su kao kršćanski narod kroz stoljeća njegovali pobožnost prema Kristu u raznim fazama njegova života.

Vrhunac toga je Kristova muka i uskrsnuće. Smisao te pobožnosti je razvijanje svijesti da je to sve Isus učinio za nas, zahvalnost Kristu, povezanost s njim u muci i uskrsnuću. Slično je bilo i u drugih kršćanskih naroda. Kristova muka, Kristov križni put, „Gospin plač“ toliko su inspirativni da su nastajala raznovrsna umjetnička djela na književnoj, glazbenoj i likovnoj razini. Bilo je tu raznih utjecaja, prožimanja ne samo kod nas nego i kod drugih naroda.

Zato i mi imamo bogatu kulturnu baštinu u vezi s Kristovom mukom. Isus i Marija sudbinski su povezani. O toj sudbinskoj povezanosti Marije i Isusa svjedoče tolika umjetnička djela u hrvatskoj kršćanskoj kulturnoj baštini. Uz križni put, Kristovu muku u toj baštini zauzima istaknuto mjesto „Gospin plač“. Kristova muka i „Gospin plač“ ugrađeni su u temelje hrvatske umjetnosti u dramskom (scenskom), glazbenom i likovnom smislu. O svemu tome svjedoči bogata hrvatska kulturna baština u vezi s Kristovom mukom.

Ona u širem smislu obuhvaća i Kristove mučenike i njihovu pobjedu. To napose vrijedi za Mariju, koja je pratila Isusa na njegovu križnom putu i supatila s njime. Zato se u mnogim hrvatskim krajevima pjeva u korizmi, osobito u Velikom tjednu „Gospin plač“. Postoji mnoštvo autora i inačica „Gospina plača“. Neki su stari više od pet stoljeća. To je najpoznatija hrvatska korizmena popijevka.

Pjeva se u Dalmaciji, Kvarneru, Slavoniji, Bosni i Hercegovini. “Gospin plač” je od davnina poznata pjesma u kršćanskom svijetu. Prvi trag toj pjesmi nalazimo u latinsko – kršćanskoj literaturi u Engleskoj iz 11. stoljeća pod imenom “Planctus beatae Virginis”, a pripisuje se sv. Anselmu (1033. – 1109.).

Iz uvoda spomenutog natpisa saznajemo da je sv. Anselmo uz post i molitvu Blaženu Gospu molio da mu objavi bol i muku svojega Božanskoga Sina. Ona mu se ukazala i rekla da je Božanski Spasitelj toliko patio i trpio u svojoj muci, te nema toga tko bi to mogao bez plača i boli ispričati. No, ona je ipak pristala da će mu to reći sve redom jer je u preobraženom stanju, pa stoga i slobodna od svake boli i plača. Sv. Anselmo postavlja pitanja na koja mu Gospa odgovara.

Cijeli se “Planctus” dijeli u 16 poglavlja; počinje molitvom u Getsemanskom vrtu, a završava se time kako Isusa polažu u grob. To je brzo odjeknulo po Europi, pa i među Hrvatima. S dopuštenjem crkvenih vlasti franjevci su preveli, preradili i proširili “Gospin plač” u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Slavoniji, gdje su ga vjernici znali gotovo naizust i svaku su ga večer pjevali, osobito u korizmi. Među najpoznatije spada obrada fra Šimuna Klimantovića iz Lukorana, na otoku Ugljanu, iz 1501.-1512.

Spomenimo još vrlo poznatu i proširenu obradu fra Anđela Nuića, koja je doživjela puno izdanja sve do naših dana. Po Dalmaciji je bila vrlo proširena obrada fra Petra Kneževića pod naslovom „Gospin plač“ ili „Muka Gospodina našega Isukrsta i plač Matere Njegove“ (godine 1753.).

„Gospin plač“ je obično sastavni dio križnoga puta. U nas je najpoznatija procesija „Za križen“ na otoku Hvaru (Jelsa i susjedne župe), koja je 2009. godine ušla u UNESCO-ov popis hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Kristova muka, križni put i Gospin plač okosnica su te hrvatske kulturne baštine u vezi s Kristovom mukom.

Kako se ona zove?

Latinska riječ passio, genitiv passionis značila je „muka“. U francuskom je passion. Tu su francusku riječ preuzeli Nijemci kao Passion i od nje stvarali svoje složenice. Temeljna složenica bila je u njemačkom Passionsspile – „pasionske igre“.

Pod njemačkim utjecajem nastala je najprije na hrvatskom sjeveru imenica pasion, muškoga roda, u glazbenom smislu i pasiona, ženskoga roda, pridjev pasionski, sveze pasionske igre, pasionska baština. Da je to u hrvatskome načinjeno prema latinskom, bila bi to imenica pasija i pridjev pasijski, što također postoji, ali u drukčijem značenju.

Da je to u hrvatskome nastalo prema talijanskom, bila bi to imenica pasijun i pridjev pasijunski. Liturgijske drame sa svim obilježjima kazališta: sa scenom, riječi, pokretom, a često i glazbom, razvile su se i na hrvatskom jugu. Te liturgijske drame dosežu vrhunac u XVII. i XVIII. stoljeću. Nazivale su se skazanja ili prikazanja. Nalazimo ih u početcima hrvatske književnosti duž naše obale.

U nazivu pojedinih djela nalazimo uglavnom riječ muka s raznim dodatcima i inačicama. U južnim hrvatskim krajevima prevladavao je dakle pučki naziv muka, a nazivi na hrvatskom sjeveru, gdje su dugo hrvatska politička i kulturna središta – Varaždin, Zagreb, postali su općehrvatski. Zato su nam danas sveze pasionske igre i pasionska baština sasvim obične na cijelom hrvatskom prostoru. Ipak se u svim hrvatskim krajevima u Velikom tjednu, tj. u tjednu uoči Uskrsa, pjeva ili čita Kristova muka na temelju evanđelja. To su biblijski tekstovi na hrvatskom književnom jeziku.

U popratnim pobožnostima i korizmenim zbivanjima, napose u Velikom tjednu, dolazi snažno do izražaja ono staro, lokalno, osobito u „Gospinu plaču“ i tradicijskim napjevima pojedinih hrvatskih krajeva.

Kristova muka je privlačna i filmskim umjetnicima. Spomenimo glasoviti film „Muka Kristova“ ili „Passion“ Mela Gibsona.

Scenska izvedba Kristove muke i u novije je vrijeme dosta česta. I ja sam sudjelovao u jednoj takvoj izvedbi, a kasnije i moja kćerka. U skladu s Kristovom uskrsnom pobjedom sasvim je obično da se literarno-scenska predstava završi s Händlovim Alleluja! Uskrsnuo je!

Isus je pripremao svoje apostole na svoje trpljenje i muku. Čudesna ustanova euharistije na Gospodnjoj večeri na Veliki četvrtak uoči muke nagovještaj je i unaprijedni ostvaraj onoga što će se zbiti na Veliki petak – dan muke i smrti na križu. Nedavno im je rekao: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji …“ (Iv 15, 13) On je to učinio za nas ljude, grješnike, braću. Svojom Krvlju platio je sve dugove naše i učinio nas voljenom djecom Božjom. On je naš Otkupitelj, Spasitelj. Krvavi znoj, izdaja, bičevanje, trnova kruna, nepravedna osuda na smrt s pooštrenjem smrtne kazne pribijanjem na križ, smrt na križu, probodene ruke i noge, probodeno srce. I sve to radi tebe i mene, radi svih nas.

Divno je čovjek biti kad Krist se s čovjekom brati. Brate Isuse, kako da te ne volim?!

* Dr. sc. Mile Mamić redoviti je prof. u miru ali i dalje piše za časopis Jezik, Glasnik mira (kolumna o hrvatskom kršćanskom nazivlju), razne portale, vodi Školu hrvatskoga jezika. Svojim prilozima pomaže obnovljenoj emisiji Govorimo hrvatski na Radiopostaji Mir, Međugorje.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i književnosti te latinskoga jezika i rimske književnosti. Od 1973. do 1994. bio je stalno zaposlen u Zavodu za (hrvatski) jezik u Zagrebu. U međuvremenu bio je lektor za hrvatski jezik na sveučilištu u Münsteru i Leipzigu, zatim gostujući profesor na sveučilištu u Münsteru i Budimpešti. Za izvanrednoga profesora za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zadru izabran je 1994., a 1999. za redovitoga profesora. U trajno zvanje izabran je 2005. Autor je i suautor nekoliko vrlo vrijednih knjiga. Bio je voditelj znanstvenoga projekta Hrvatsko pravno nazivlje kodifikacijskoga razdoblja, iz čega je proizišla knjiga Hrvatsko pravno nazivlje. Kao stručnjak za hrvatsko pravno nazivlje bio je nekoliko godina stručni član Odbora za zakonodavstvo Zastupničkoga doma Hrvatskoga sabora. Također je jedan od rijetkih jezikoslovaca koji se intenzivnije bavi i hrvatskim kršćanskim nazivljem, o čemu je objavio knjigu Hrvatsko kršćansko nazivlje. Na temelju njegovih članaka u Glasniku mira u Međugorju Informativni centar u Međugorju objavio je ovih dana knjigu Hrvatsko kršćansko nazivlje (II.). Knjigu posvećuje svom ocu Josi, bleiburškom mučeniku. Knjiga ima 75 članaka za 75. godišnjicu Bleiburške tragedije. Utemeljitelj je i stručni voditelj Škole hrvatskoga jezika LIN-CRO (Lingua Croatica) u Zadru, gdje se održavaju razni tečajevi za strance i potomke naših iseljenika. Dobitnik Državne nagrade za znanstveni rad – za promidžbu hrvatskoga jezika (2006.).

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

 

 

 

 

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.