Isus je svojim učenicima već najavio svoju muku i nasilnu smrt. Trenutak njegove muke i smrti sve je bliži. Tada se dogodilo njegovo preobraženje o kojem nam govori današnje evanđelje.
Isus je sa sobom uzeo trojicu apostola: Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku goru – pretpostavlja se da je to bilo brdo Tabor. Na toj gori se preobrazio, promijenio obraz, svoj vanjski izgled. Lice mu je zasjalo kao sunce, pa su njegove haljine od toga bile bjelje od snijega. Pored njega su se pojavile dvije najveće ličnosti Staroga zavjeta, Mojsije i Ilija. Mojsije kao predstavnik Zakona, a Ilija kao predstavnik Proroka, nazočni su preobraženju Isusa koji je rekao da je došao ne dokinuti, nego dopuniti i Zakon i Proroke. Po Mojsiju i Iliji, koji daju čast preobraženom Isusu, i Zakon i Proroci iskazuju Isusu počast.
Petar je pitao Isusa da im napravi tri sjenice od kolaca i granja. Isusu jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. Dok je on još govorio, svijetao ih oblak zasjeni, a uto se iz oblaka začuje glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ to je bio govor nebeskog oca. Mojsije i Ilija iščeznu, a učenici prestrašeni padoše licem na zemlju. Isti ovaj glas i iste riječi čule su se i pri Isusovu krštenju na rijeci Jordan. Gdje se Otac nebeski obratio mnoštvu okupljenih da ga predstavi kao Mesiju, Spasitelja, a ovdje su bila nazočna samo tri apostola koje nebeski Otac ohrabruje i utvrđuje u vjeri prije Isusove muke i smrti na križu.
U svom običnom životu Isus je izvana izgledao kao i drugi ljudi. A svoje božanstvo izvana je pokazao samo tom prigodom – prilikom preobraženja. To se dogodilo zato što apostoli nisu mogli prihvatiti sramotu križa i smrt svojega Učitelja koji je i Mesija. Preobraženjem Isus unaprijed pokazuje slavu do koje će ga dovesti poniženje. Unatoč Isusovu preobraženju i izričitoj Božjoj potvrdi da je on Sin Božji, poznato nam je koliko se Isusova čovječja narav opirala okrutnoj muci i smrti na križu.
Kad o tome slušamo i razmišljamo, možda nam se nameću neke gorke i bolne situacije iz našeg života, kad smo se teško mirili, ili se nismo pomirili s tim situacijama te smo se usprotivili volji Božjoj, svoju volju nismo uspjeli podvrgnuti Božjoj volji, Božjem zakonu.
Isus je u svojem božanskom znanju unaprijed zorno proživljavao muku i smrt. To je bilo još strašnije za njegovu ljudsku narav, ali je ostao nebeskom Ocu “poslušan do smrti na križu“.
A kako se Isusov primjer može slijediti i u najtežim životnim situacijama, pokazale su nam dobre žene koje su s presvetom Majkom slijedile Isusa na križnom putu. Pokazao je to i apostol Ivan koji je uz Mariju i ostale žene stajao pod križem dok je Isus na njemu umirao.
