Eksluzivno na Narod.hr-u pročitajte izvadak iz knjige progonjene pakistanske kršćanke Asije Bibi!

U izdanju nakladne kuće Verbum izašla knjiga progonjene pakistanske kršćanke Asije Bibi „Konačno slobodna!“

Pakistanska kršćanka Asia Bibi provela je devet godina u zatvoru ponižavana i mučena čekajući izvršenje smrtne kazne vješanjem zbog lažne optužbe za bogohuljenje. Njezin slučaj privukao je veliku pažnju svjetske i hrvatske javnosti.

Sada u svojoj knjizi naslovljenoj „Konačno slobodna!“ po prvi put iznosi svoju cjelovitu osobnu ispovijest, progovarajući o dugogodišnjem zatočeništvu, načinu na koji je oslobođena kao i o svom novom životu na tajnoj lokaciji u Kanadi, pod stalnom prijetnjom smrću od strane islamskih ekstremista:

„Poznata vam je moja priča iz medija, možda ste se pokušali staviti na moje mjesto kako biste bolje shvatili moju patnju… ali to je tako daleko od moje svakodnevice u zatvoru ili od novoga života i zato ću vam u ovoj knjizi sve ispričati.“

Jedina novinarka na svijetu koja ju je srela jest Anne-Isabelle Tollet, suautorica ove knjige, koja se još od 2010. godine borila za njezino oslobođenje. Asia Bibi je tako bila u prigodi ispripovjediti joj svoju životnu priču o zatočeništvu i novom životu na slobodi te je tako nastala ova potresna knjiga.

Naklada kuća Verbum je od samog početka uključena u projekt pripreme knjige tako je ova ekskluzivna ispovijest Asije Bibi objavljena na hrvatskom jeziku danas, 29. siječnja 2020. godine, istodobno sa svjetskom premijerom na francuskom jeziku.

Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr, a više o njoj možete saznati na linku ovdje.

U nastavku ekskluzivno donosimo izvadak iz knjige:

“Sutradan su te žene rekle ženi seoskoga mule da sam hulila na islam. Mula je to objavio preko zvučnika u džamiji tako da su svi znali. Seljani su okružili moju kuću vičući da se moram preobratiti. Nekoliko dana poslije došao mi je u kuću seoski mula zajedno s Mafijom i njezinom sestrom. Mafia je izgledala zadovoljno i pokazivala mi je koliko joj se gadim. Prepuna mržnje i želje za osvetom vikala je: „Treba je poput prljave životinje vući kroz cijelo selo s konopcem oko vrata!“

Bijesno me je mnoštvo odvuklo u kuću susjeda muslimana. Onda je u maleno dvorište ušao elegantan mlad muškarac s velikom crnom bradom. Bio je to naš seoski mula.

– Čuo sam da si uvrijedila Proroka. Je li to istina?

– Preklinjem vas! – molila sam ga. – Nisam učinila nikakvo zlo, nisam rekla ništa loše!

Tada se qari dobro počešljane dugačke brade obratio Mafiji:

– Je li rekla nešto loše o muslimanima i svetomu proroku Muhamedu?

– Da, vrijeđala je, – odgovorila je Mafia, – ali ne mogu ponoviti što je rekla jer bih tada i ja hulila.

– Da, vrijeđala je našu vjeru – dodala je njezina sestra.

– Molim vas, nisam rekla ništa loše o Proroku, samo se nisam htjela preobratiti. Imam pravo ostati u svojoj vjeri.

Krojačica Mafia tada je uzviknula:

– Asia je počinila težak grijeh! Toga je dana rekla strašne stvari o islamu. Mi je nismo pokušavale preobratiti, ona je postala nervozna jer smo joj rekle da nije smjela piti iz naše šalice.

– To je zato što je kršćanka – povikala je njezina sestra. – Vjera nam brani piti iz njezine šalice!

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

– Mula nije ništa rekao, ali ti, Bouguino, koja si muslimanka, reci mi je li točno da sam onečistila šalicu?

– Ovdašnji muslimani nerado dijele svoje posuđe s kršćanima. To ne piše u Kur’anu i loše je što se tako ponašaju, ali mule uglavnom ne kažu suprotno jer to je kulturni tabu. Ljudi bi ih optužili da su nevjernici!

– Lažeš – uzviknuo je mula. – Svi kažu da si hulila, to je dovoljan dokaz. Kršćani se moraju prilagoditi pakistanskom zakonu koji zabranjuje svaku neprijaznu riječ na račun svetoga Proroka. Budući da se Prorok ne može braniti, mi ćemo ga osvetiti i na policiji uložiti kaznenu prijavu, osim ako se ne obratiš na islam.

Tada su došla dva policajca. Ubacili su me u vozilo uz radosne poklike srditih seljana. Nekoliko minuta poslije stajala sam pred policajcem u postaji u Nankana Sahibu. Čekao je tužitelje kako bi me mogli ispitati. Mula, Mafia i druge žene objasnili su ravnatelju policije da sam uvrijedila Proroka.

Nakon što je sastavio zapisnik, policajac se okrenuo prema meni:

– Što ti o svemu tome kažeš? Jesi li hulila?

– Ne, nisam hulila.

– Dakle, priznaješ da si hulila?

– Nedužna sam, imajte milosti! Molim vas, oprostite mi.

– Prihvati islam i bit ćeš slobodna, udaj se za nekoga drugog i bit ćeš slobodna, ostavi svoju obitelj i bit ćeš slobodna – petljao je policajac.

– Ne, ne, ne želim ostaviti svoju obitelj ni mijenjati vjeru.

– Sama si kriva, tužba je uložena i sud će odlučiti. Do suđenja ideš u zatvor u Sheikhupuri.

Poslije sam saznala da su tukli i moje dvije kćeri i da su ih natjerali da popiju urin.

Moje bolno iskustvo dalo mi je shvatiti da se politika i religija ne bi smjele miješati. U početku, budući da je u prvom planu bila moja vjera, mislila sam da se zakoni protiv huljenja odnose samo na kršćansku zajednicu. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim da se oni odnose i na muslimane te da se i njima sudi tako da taj zakon u konačnici straši sve ljude jer je dovoljno da se netko posvađa sa susjedom pa da bude osuđen na smrt ili doživotni zatvor. Za nas kršćane i za sve manjine to je dvostruka kazna jer nas preziru i mrze. Kada je riječ o ženi, još je gore. U mojoj zemlji često otimaju kršćanske djevojke, drže ih protiv njihove volje, pa čak i siluju, i to grupno. Silom ih preobraćaju na islam, udaju ih bez njihova pristanka. Slomljene su za cijeli život, ako uopće izvuku živu glavu, jer se zna dogoditi da ih poliju kiselinom ili ih ubiju ako im se usude oduprijeti.

Mnogo godina poslije konačno sam shvatila zašto sam postala simbolom borbe protiv zakona o huljenju. Mnogi su mi objašnjavali: otkada se Papa zauzeo za vas, fanatični muslimani misle da je riječ o sukobu između islama i Katoličke Crkve. Ja sam se našla na brisanom prostoru između tih dviju religija. Bila sam, dakle, katolkinja koju je trebalo smaknuti po svaku cijenu. Čula sam isto tako da je poslije te vatikanske izjave došlo do prosvjeda punih mržnje u cijeloj zemlji. Fundamentalisti i vjerske stranke obećavali su kaos ako me se ne objesi u roku od nekoliko dana. U tomu mnoštvu razjarenih muškaraca neki su nosili slike pape Benedikta XVI., a drugi konopce za moj vrat. Jedan mula čak je obećao nagradu od 50 000 rupija onome tko ubije Asiju Bibi! Znači da sam u svakom trenutku mogla biti ubijena, čak i unutar zatvora. Ne znam kojim sam čudom iz njega izišla, slaba, ali ipak živa…”

Iz predgovora fra Ante Vučkovića: 

“Vijesti o Asiji Bibi dugo su do nas dolazile preko medija i društvenih mreža. Kršćanka u Pakistanu, zatvorena zbog lažne optužbe da je hulila protiv proroka Muhameda, osuđena je na smrt. Za nju se zauzela francuska novinarka Anne-Isabelle Tollet s kojom je Asia Bibi napisala ovu knjigu: Konačno slobodna!

Samu sebe vidi kao običnu, neznatnu, neuku ženu koja nikada nije ni pomislila da bi njezino ime moglo biti poznato posvuda u svijetu. Pa ipak, sve je krenulo drukčije. Ova knjiga opisuje njezinu bolnu životnu priču. Deset je godina provela u zatvoru. Dugo je nad njom visio mač smrtne kazne. Podnijela je fizičku torturu i nasilje. Bila je na rubu snaga i gubitka nade. Pa ipak, sve je uspjela nadvladati. Oslobođena je smrtne kazne. Jedva je izišla iz Pakistana i sa svojom obitelji otišla u Kanadu. I dalje se, međutim, mora skrivati jer prijetnje islamista njezinu životu nisu ni nestale ni prestale. Teško je uopće procijeniti hoće li se to ikada dogoditi. Asia živi skriveno. Slobodno, ali skriveno. U odnosu na ono što je prošla živi slobodno. U odnosu na slobodu u kojoj živimo mi u zapadnim zemljama ona je i dalje u nekoj vrsti zatvora.

Na ovoj jednostavnoj ženi pokazala se i neustrašivost političara koji su prepoznali istinu i zauzeli se za nju riskirajući vlastiti život. Neki su to platili glavom.

Dok u zapadnomu svijetu blijedi važnost kršćanstva i dok slobodu smatramo samorazumljivim ozračjem svakodnevnoga života i naših odnosa, u drugim dijelovima svijeta treba još puno truda i hrabrosti dok se društvo ne pomakne prema slobodi mišljenja, riječi i vjerovanja te prema međusobnomu suživotu u poštivanju razlika. Asia Bibi je istovremeno i živi svjedok teškoga stanja kojemu su izloženi mnogi ljudi zbog svoje vjere i mogućnosti promjena kojima se proširuje prostor slobode. No Asia Bibi je i živi primjer kako nas se sudbine dalekih i nepoznatih ljudi tiču.”

Iz predgovora Ane Tollet: 

“Sve je počelo jednoga jutra u studenom 2010. Čitala sam pakistanske novine na engleskom jeziku i naišla na kratku vijest koja kaže da je mlada kršćanka Asia Bibi osuđena na smrt zbog huljenja. Članak je tvrdio da je uvrijedila proroka Muhameda. Papa Benedikt XVI. odmah je tražio od pakistanskoga pravosuđa da razmotri tu osudu i bude milostivo. Cijela se zemlja odmah zapalila, najradikalnije utjecajne vjerske stranke organizirale su prosvjede širom zemlje kako bi osudile uplitanje Katoličke Crkve u poslove Islamske Republike Pakistana. Pratila sam te prosvjede u kojima su mržnjom ispunjeni ekstremisti za Asiju Bibi tražili smrt vješanjem.

Za potrebe reportaže uspostavila sam kontakt s obitelji Asije Bibi i obećala im da ih nikada neću napustiti, čak ni kada se vratim u Francusku, i ta veza nikada nije prekinuta.

U borbi protiv toga vjerskog mračnjaštva izbjegavala sam bilo kakvo političko ili vjersko opredjeljivanje. Zato sam širom svijeta naišla na potporu milijuna kršćana, ali i židovske i muslimanske zajednice.

Budući da je pitanje huljenja krajnje osjetljivo, obratila sam se izravno papi Franji i zamolila ga da se ne miješa u to pitanje jer bi to moglo samo pogoršati situaciju u Pakistanu. Sveti je Otac razumio moju molbu.

Ta me je borba dovela do toga da govorim u Ujedinjenim narodima u New Yorku i u Ženevi. Europski parlament izglasao je rezoluciju o podršci Asiji Bibi. Gradonačelnici Pariza, Madrida, Le Mansa, La Flèche i La Brède reagirali su na moj poziv i proglasili Asiju Bibi počasnom građankom svojih gradova.

Asia Bibi je i protiv svoje volje postala simbolom manipulacije zakona o huljenju kojega se lažnim optuživanjem često koristilo za rješavanje osobnih sukoba. Taj zakon, koji ne štedi ni muslimane ni vjerske manjine, donijele su britanske kolonijalne vlasti 1860. Pooštrili su ga 1986. godine za diktature generala Muhammada Zia-ul-Haqa u okviru njegovih nastojanja oko islamizacije društva. Ubojstvo pandžapskoga guvernera, a zatim i katoličkoga ministra za vjerske manjine Shahbaza Bhattija 2011. godine, ugušili su svaki pokušaj razgovora i reforme unutar vlade, a napetosti oko toga pitanja zaoštrile su se.

Oslobađajuća presuda Asije Bibi bila je presedan u Pakistanu. Odsada, tko god bude iznosio lažne optužbe za huljenje, bit će strogo kažnjen.

Njezino oslobađanje doista je posvemašnja i kolektivna pobjeda. Širom svijeta stvorio se lanac dobrih ljudi koji je senzibilizirao medije, političare i nevladine udruge i bez toga višestrukog angažmana ta se majka obitelji nikada ne bi vratila svojoj djeci kojoj su na gotovo deset godina bili uskratili majčinu nazočnost.”

Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr, a više o njoj možete saznati na linku ovdje.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Izvor: narod.hr