Način djelovanja većine mainstream medija u Hrvatskoj i svijetu na žalost sve više podsjeća na propagandno djelovanje u totalitarnim režimima. Cilj nije čitatelja informirati o onome što onaj čije poruke prenose stvarno misli – već uvjeriti ih ili da je bolji (kad se radi o njihovim istomišljenicima) ili da je gori (kad se radi o njihovim neistomišljenicima). Kad se radi o Katoličkoj Crkvi, biskupima i papi – uvijek se nastoji stvoriti dojam da govore i misle – drugačije od Nauka Katoličke Crkve o važnim moralnim i društvenim pitanjima. Jučerašnje manipuliranje izjavama koje je papa Franjo dao u filmu….. samo je jedna od takvih akcija u nizu.
Izjava se izvuče iz konteksta – ne objavi se niti pitanje na koje je papa odgovarao, niti o čemu je u stvari govorio, zatim se protumači te izjave kao suprotne nauku Katoličke Crkve ili ih se interpretira u onom svjetlu u kojem propagandistu to odgovara i onda se plasira kroz medijski prostor najvećim mogućim intenzitetom. Nakon dan ili dva, objavi se što je papa ili netko drugi stvarno rekao ili se čak uopće ne objavi, ovisno o stupnju neprofesionalnosti u konkretnom mediju, ali to se radi puno manjim intenzitetom, tako da kod velikog broja čitatelja i gledatelja ostaje krivi, lažni, namjerno stvoreni dojam da je papa ili netko drugi rekao ono što u stvari nije rekao.
Tekst se nastavlja ispod oglasaPogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Evo nekih od primjera takvog izvješćivanja o papi Franji o kojima smo već pisali:
O eutanaziji
Premda je eutanazija “uvijek pogrješna”, prekid liječenja pacijenata na umoru mogao bi u nekim slučajevima biti “dopustiv”, rekao je 2017. godine papa Franjo, a spomenutu izjava kojom je papa Franjo napravio distinkciju između namjernog oduzimanja života i prihvaćanja neminovne smrti, neki su mediji ocijenili “revolucionarnom”.
U poruci konferenciji Svjetskog medicinskog udruženja posvećenoj toj temi, Papa je pojasnio da katolička dogma o svetosti života ne opravdava “prerevno liječenje” terminalno bolesnih pacijenata.
“Suočeni s novim izazovima koji se javljaju kad je riječ o pitanjima koji se tiču „kraja života“, kategorički je imperativ da nikad ne napustimo bolesne”, istaknuo je papa Franjo.
U svojoj je poruci Papa potaknuo na veću mudrost u pronalaženju ravnoteže između medicinskih nastojanja da se produži život i odgovorne odluke da se uskrati liječenje kada je smrt neminovna. Jasno je da neusvajanje ili obustavljanje nesrazmjernih kriterija znači izbjegavanje prerevnog liječenja – stoji u poruci. S etičkog stajališta to se u potpunosti razlikuje od eutanazije koja je uvijek pogrešna jer je cilj eutanazije okončati život i usmrtiti.
O Međugorju
U svibnju 2017. svjetski su mediji, a potom i hrvatski prema svom tumačenju prenijeli Papinu izjavu o Međugorju.
Prema Jutarnjem listu Papa je naveo da je crkvena istraga o situaciji u Međugorju bacila sumnju na tvrdnje navodnih vidjelica.
“Žena koju su oni vidjeli nije Isusova majka… Ja sam osobno zločestiji, više volim Madonu majku, našu majku, a ne Madonu voditeljicu odjela koja šalje poruke svakog dana”, kazao je prema Jutarnjem Sveti otac, navodeći da sva ukazanja spadaju u privatnu sferu te da se od toga ne treba raditi javnu predstavu.
Papa je na povratku iz Fatime u Rim zapravo rekao:
“Čitao sam u novinama jutros da ja razmišljam o postojanju tog problema, ali još uvijek ne znam pojedinosti i zbog toga ne mogu dati mišljenje. Znam da postoji problem i istraga se kreće naprijed. Nadam se da nastavljaju ići naprijed i da će izaći cijela istina. Međugorje, sva ukazanja ili pretpostavljena ukazanja, pripadaju privatnoj sferi, nisu dio javnog redovnog magisterija Crkve… Ta su mišljenja proučena i svi oni naglašavaju intenzitet (obilnost) Ruinijevog izvješća. U osnovi se moraju razlikovati tri stvari: prva ukazanje, da su to bila djeca. Izvješće više ili manje kaže da se to mora nastaviti proučavati. Ukazanja, pretpostavljena sadašnja ukazanja: izvješće ima svoje sumnje. Osobno smatram da nije lijepo, volim Madonu kao Majku, našu majku, a ne ženu koja je voditeljica telegrafskog ureda, koji svakodnevno šalje poruku u određenim satima. To nije Majka Isusova. Ta pretpostavljena ukazanja nemaju puno vrijednosti. To kažem kao osobno mišljenje… Treće, srž izvješća Ruinia, duhovna činjenica, pastoralna činjenica. Ljudi idu tamo i Međugorje i obraćaju se (Bogu op.). Ljudi tamo susreću Boga, mijenjaju svoje živote.”
O homoseksualnosti
Tijekom 2018. Hrvatska izvještajna novinska agencija – HINA – uspjela je jasnu poruku koju je papa poslao pretvoriti u dvosmislenu i nejasnu pa su je kao takvu prenijeli mediji u Hrvatskoj.
“U našemu društvu homoseksualnost je, čini se, postala trend, a takav mentalitet utječe na našu Crkvu u određenom smislu”, kazao je Papa. Činjenica da među svećenicima i među sjemeništarcima ima homoseksualaca izvor je za zabrinutost. Nazvao je to “vrlo ozbiljnim problemom”. Po papinu mišljenju osobe s takvim, “duboko ukorijenjenim sklonostima” ne bi trebalo primati u sjemeništa, prenijela je HINA.
“Čini se kako je u našem društvu homoseksualnost postala nešto pomodno i kako taj mentalitet ima utjecaja i na život Crkve. Pitanje homoseksualnosti među svećenicima iznimno je ozbiljno pitanje i mora biti razlučivano na odgovarajući način od samoga početka među kandidatima”, izjavio je zapravo papa Franjo te uputio i poruku već zaređenim svećenicima s homoseksualnim sklonostima kao i redovnicima i redovnicama.
“Moramo tražiti od njih da žive svoj celibat s integritetom i da, iznad svega, budi odgovorni i ne sablažnjavaju svoje zajednice i vjernike živeći dvostruki život. Bolje im je napustiti svećenstvo ili redovništvo nego da žive dvostrukim životom”, rekao je papa, prenosi bitno.net.
O molitvi Očenaš
Pažnju javnosti izazvao je intervju pape Franje i poznatog teologa i zatvorskog kapelana oca Marca Pozze objavljen u Papinoj knjizi-intervjuu Oče naš o značenju i smislu te najpoznatije molitve. U ovoj dragocjenoj knjizi papa Franjo jednostavnim i svima razumljivim jezikom objašnjava molitvu Očenaša odgovarajući na pitanja što mu ih postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan.
Papa Franjo je prema medijima upozorio na pogrešku u tumačenju molitve, a radi se o dijelu molitve koji glasi “ne uvedi nas u napast”, navodeći da nije Bog taj koji nas dovodi u napast.
O ovoj temi medijima se obratila nakladna kuća Verbum koja je odgovorila na neistine koje su se pojavile u medijima.
Očaj je napast. Tako dolazimo do pretposljednjega zaziva, „ne uvedi nas u napast“. Prijatelji, od kojih su neki vjernici, a drugi nisu, svako me malo pitaju: „Don Marco, može li nas Bog uvesti u napast?“ Ovaj zaziv rado čitam ovako: „Budući da me Sotona napastuje, pomozi mi da ne upadnem u spletke njegova zavođenja.“ Ne mogu vjerovati da bi me Bog napastovao. Ovdje se radi o ne baš točnu prijevodu. Naime, ako otvorimo posljednje izdanje Evanđelja koje je priredila Talijanska biskupska konferencija, ondje čitamo: „ne napusti nas u napasti“ (Lk 11,4; Mt 6,14). I Francuzi su zamijenili tekst prijevodom koji znači: „Ne dopusti mi da padnem u napast.“ Ja padam, a ne da me on baca u napast pa da onda vidi kako sam pao. Otac to ne čini, otac pomaže odmah ustati. U napast nas uvodi Sotona, to je njegov zanat. Smisao je naše molitve: „Kada me Sotona uvodi u napast, ti mi, molim te, pruži ruku, daj mi svoju ruku.“ Kao na slici gdje Isus pruža ruku Petru koji ga zaziva: „Gospodine, spasi me, utapam se, pruži mi ruku!“ (usp. Mt 14,30)… No istina je i da, kada sam napastovan, postajem svjestan u srcu koliku mi je milost Bog dao. Istina, to je lijepo rečeno.”
O ateistima i licemjernim katolicima
Na prvoj općoj audijenciji 2019. godine papa Franjo je nastavio niz kateheza o molitvi Oče naš, tumačeći “revoluciju Evanđelja”, prenose vatikanski mediji.
Papa se govoreći o molitvi ogradio od licemjera koji se mole kako bi im se drugi divili, koji su sablazan za Crkvu.
“Koliko puta vidimo sablazan ljudi koji idu u crkvu i ostaju tamo cijeli dan, ili idu u crkvu svaki dan, a onda žive mrzeći druge ili govoreći ružno o ljudima. To je sablazan! Bolje je ne ići u crkvu! Živi tako, kao ateist. Ali, ako ideš u crkvu živi kao dijete, kao brat i daj istinsko svjedočanstvo, a ne protu-svjedočanstvo. Kršćanska molitva nema drugoga vjerodostojnog svjedoka doli vlastitu savjest, u kojoj se intenzivno vodi stalni dijalog s Ocem”, rekao je.
Pojedini mediji interpretirali su pogrešno Papine riječi, tvrdeći da je rekao kako su ateisti “licemjerni i ogovaraju”. Iz gornjih redova, međutim, jasno je vidljivo da kada je govorio o “ateističkom načinu života”, govorio je o onima koji ne idu u crkvu.
Prema navedenim primjerima, svjetske agencije i mediji prenose izjave Svetog Oca i interpretiraju ih prema liberalnoj agendi koju i inače promiču i pokušavaju nametnuti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
