Na svetkovinu Svih svetih u srijedu 1. studenoga na zagrebačkom groblju Mirogoj misu je u crkvi Krista Kralja predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
U koncelebraciji je su među ostalim bili i mons. Zvonimir Sekelj i rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju dr. Zvonimir Kurečić.
U homiliji je kardinal Bozanić istaknuo kako „danas Crkva jednom svetkovinom slavi sve svete, poznate i nepoznate, one svečano i službeno kanonizirane i one koji to nikad neće biti, one koji su ostavili prepoznatljiv znak u povijesti, kao i one koje ljudi nisu primijetili”. Osvrćući se pak na misna čitanja, naglasio je, kako danas iznova slušamo navještaj o velikom mnoštvu što ga nitko ne mogaše izbrojiti „iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika”.
To veliko zajedništvo čini svekoliku Crkvu, nebesku i zemaljsku. U njemu se nalazimo i mi, putnici na ovoj zemlji, posvjestio je kardinal.
Nadalje je ukazao kako u Vjerovanju ispovijedamo: „Vjerujem u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu”, te rekao da „Crkva jest sveta jer ona je mistično tijelo Kristovo. Crkva jest sveta jer ona je Kristov sakrament spasenja za sav ljudski rod. Crkva jest sveta iako su neki njezini sinovi i kćeri tijekom povijesti zatamnili njezino lice. A i mi smo danas u svetoj Crkvi pozvani neprestano zazivati Božje milosrđe, da nam se Bog smiluje i oprosti nam grijehe, jer nas Božja ljubav nikada ne napušta”.
Napominjući kako smo svi pozvani na svetost, kardinal je pojasnio kako bi bili sveti „nije potrebno činiti izvanredna djela, niti posjedovati posebne karizme. Ono što je jedino i neophodno potrebno jest slušati Isusa i njega slijediti bez obzira na teškoće s kojima se susrećemo na životnom putu”. U tom vidu pozvao je na prepoznavanje svetaca u našem okruženju: u našim obiteljima i u našim zajednicama, jer „dovoljno je promatrati jednostavne ljude, bolesnike, starije osobe, nemoćne, mlade, ljude na raznim položajima, u različitim zvanjima i zanimanjima koji savjesno vrše svakidašnje dužnosti tražeći Božju volju u svom životu”. No, kardinal je upozorio, kako nam iskustvo Crkve pokazuje „da svaki oblik svetosti, iako ima mnogo i različitih puteva svetosti, prolazi uvijek putem križa, putem odricanja. To je zakon spasenja. U križu je spas. Životopisi svetaca govore o muškarcima i ženama, koji su bili poslušni Božjim poticajima, ali koji su istodobno s Božjom pomoću često nadvladali iskušenja i neopisiva trpljenja, progonstva, sve do mučeništva. Ustrajali su na kršćanskom putu”.
Posvijestio je, kako su primjeri svetaca za nas ohrabrenje i poticaj kako se pouzdati u Boga na ovozemaljskom putu. U tom vidu spomenuo je blaženog Alojzija Stepinca koji je neprestano ponavljao riječi svog biskupskog gesla „U tebe se, Gospodine, uzdam!” To mu je davalo snagu u nošenju križeva od kojih nije bio pošteđen u svom životu i u svojoj službi.
Kardinal je u duhu psalma „blago čovjeku koji se u Gospodina uzda”, pozvao na promišljanje blaženstva misnoga Evanđelja. „Blago onome tko je ponizan, tko se osjeća malenim i siromašnim pred Bogom; blago onome tko ne traži uvažavanje drugih, već tako djeluje pred Bogom, da ugodi samo Bogu; blago onome tko ima hrabrosti i poniznosti da zna tražiti pomoć kad se nalazi u teškoćama; blago onome tko ne želi uvijek biti u središtu pozornosti, koji malo govori o sebi i svojim uspjesima; blago onome tko nije zavidan zbog uspjeha drugih, već se u svom srcu zna radovati dobru drugoga; blago onome tko osjeća da njegovi darovi i njegove zasluge ne dolaze od njega, nego su mu dani od Boga da budu stavljeni u službu ljudima; blago čovjeku koji se uzda u Gospodina, jer pouzdanje u Boga rađa u nama novi pogled na druge, na svijet; na našu sadašnjost i budućnost”.
Pojasnio je kako evanđeoska blaženstva od nas traže „razmišljanje i djelovanje suprotno logici ovoga svijeta”, jer „kao kršćani pozvani smo na hrabrost koja se ne boji ni odricanja, ni trpljenja, na hrabrost koja se ne boji kritike, ni ismijavanja drugih. No, iako je težak, a ponekad izgleda i pretežak, kršćanski je život radostan, jer je ispunjen Bogom. Sveci u nama pobuđuju čežnju za takvim životom i pozivaju nas u zajedništvo sa sobom, na zajedništvo s Bogom”.
Na kraju homilije, kardinal Bozanić je naglasio kako ovih danas vjernici pohode groblja diljem domovine.
„Mi smo sada ovdje na Mirogoju, na ovom svetom mjestu između križeva i spomenika. Ovdje mislimo na svoje pokojne i molimo za njih, i za sve vjerne mrtve, te razmišljamo o svetosti, o našem kršćanskom pozivu na svetost, utječući se zagovoru Svih svetih. Doista, velika je njihova raznolikost, a izvanredna je njihova blizina. Njihova nas svetost svakodnevno zahvaća. Oni nam danas poručuju ‘uzdajte se u Boga, on vas neće razočarati'”.
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio je rektor crkve Krista Kralja dr. Zvonimir Kurečić. Također se kardinalu Bozaniću zahvalio na pozivu Državnog tajniku Njegove Svetosti kardinalu Pietru Parolinu da dođe u Zagreb i doživi snagu vjerničkoga zajedništva.
Procesija se potom uputila prema središnjem križu, gdje je kardinal Josip Bozanić izmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivanju na groblju Mirogoj, a prisutnim vjernicima udijelio završni blagoslov.
Pjevanje je predvodio zbor župe sv. Nikole Tavelića – Kustošija pod ravnanjem prof. Bosiljke Pavlović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
