(FOTO) Nagrade HDLU-a: Đuro Seder dobitnik Nagrade za životno djelo

Akademski slikar Đuro Seder dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) za 2018., i to za, kako je rečeno na svečanoj dodjeli u petak u Zagrebu, začudan i impresivan opus kojim je obilježio suvremenu hrvatsku likovnu scenu, a tom prilikom godišnje nagrade Društva uručene su i Kristianu Kožulu, za najbolju izložbu, Miranu Šabiću kao najboljem mladom umjetniku, dok je Igoru Zidiću uručeno posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti.

U Odboru za dodjelu likovnih nagrada HDLU-a za proteklu godinu bili su Zlatan Vrkljan, Robert Šimrak, Fedor Vučemilović, Danko Friščić i Ivana Jurić. Nagradu za životno djelo HDLU-a Đuro Seder dobio je kao “višeznačna, univerzalna i slikarska ličnost čiji je začudan i impresivan slikarski, crtački i grafički opus označen dijalektikom stvaranja, te je postao sublimat i neizostavni dio hrvatske i univerzalne vizualne kulture”.

“Kultura slike, ujedno i umijeće slikanja, koji se prožimaju dubinskim značenjem ‘imaga’ prirodno su povezani s humanističkom egzistencijom slikara i utkani u tkivo hrvatske moderne, postmoderne i suvremene umjetnosti, koja se kroz autorovo djelo – iznimnim isječkom – do današnjeg trenutka može neiscrpno istraživati i visoko valorizirati”, mišljenje je ocjenjivačkog suda pročitano na dodjeli.

1 od 4

Sederu je nagradu na svečanosti upriličenoj u Staroj gradskoj vijećnici na zagrebačkom Gornjem gradu predao predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak, koji je istaknuo kako je riječ o osobi koja je svojim djelovanjem “zaista obilježila posljednjih 70 godina života hrvatske likovne scene”.

Akademski kipar Đuro Seder (1927., Zagreb) diplomirao je 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Specijalizirao je slikarstvo kod prof. Marina Tartaglie. Od 1981. dvije je godine docent, a potom redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U razdoblju od 1983. do 1987. obnašao je dužnost dekana na ALU. Od umirovljenja 1998. u statusu je profesora emeritusa. Od 2000. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Prvi put je samostalno izlagao 1958. s Ljubom Škrnjugom u Opatiji i od tada izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1959. do 1966. bio je članom grupe Gorgona, kao jedan od osnivača i tkalaca njezina neoavangardnoga duha. Isprva je slikao monokromne slike gusta namaza, bliske apstraktnom ekspresionizmu, a nakon 1976. priklonio se ekspresionističkoj gesti i kromatici s naznakama figurativnosti, čime se ubraja u začetnike nove slike u hrvatskoj umjetnosti.

Djela mu se nalaze u brojnim muzejima i galerijama te privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1986. Pisao je i poeziju koja je objavljivana u Razlogu, Kolu, Forumu i Republici, a 1978. tiskana mu je zbirka poezije “Otac iz lonca”.

Nagrada za najbolju izložbu Kristianu Kožulu

Likovnu nagradu HDLU-a za najbolju izložbu dobila je izložba “Forensic Folklore: The Archipelago” akademskog kipara Kristiana Kožula, na kojoj je u Galeriji Bačva u Zagrebu od 5. do 22. srpnja 2018. predstavio “nadrealne pejzaže fluidnih, izduženih, apstraktnih struktura, kojima istražuje odnose podsvjesnog i stvarnog u kontekstu povijesnog i suvremenog folklora i idolatrije”.

Buntak je istaknuo kako se ta izložba, nastala kao kombinacija instalacije, slikarstva i kiparstva, “potiho došuljala u naše prostore” te postala “možda i najveće iznenađenje ove godine, a posebno je iznenadila likovnim senzibilitetom i osjetljivošću”.

Svoje “forenzičko” istraživanje društvenih nepravilnosti Kožul je preveo u vizualno tvoreći skulpturalni arhipelag crno-bijelih elemenata izgrađenih od metala, gume, tekstila i skaja, koje koristi kako bi se bavio preispitivanjem kolektivne podsvijesti te da bi uplitanjem forenzike u imaginarni suvremeni folklor ukazao na manipulaciju znanstvenim činjenicama, brojkama i statistikama, s ciljem izvrtanja značenja i revizije povijesti.

Žiri za dodjelu nagrada zaključio je kako je Kristian Kožul tom izložbom “nastavio, ali i nadogradio svoje djelovanje u polju skulpture jedinstvenim pristupom kojim u skulpturu uvodi širi društveno relevantni kontekst”.

Kristian Kožul (1975.) diplomirao je 2002. na umjetničkoj akademiji Kunstakademie Duesseldorf. Samostalno djeluje i izlaže od 1996. Do sada je izlagao na 30 samostalnih i 50 skupnih izložbi na domaćoj i međunarodnoj sceni. Njegov rad u grupnim izložbama prikazan je u Museum of Modern Art PS1 u New Yorku, Museum of Art u Haifi, ZKM / Center for art and media u Karslruhe, na Bijenalu mladih umjetnika u Rimu, te na Bijenalu suvremene umjetnosti u Pekingu.

Dobitnik je više nagrada, među kojima nagrade Josip Račić, jednakovrijedne nagrade na VIII. trijenalu hrvatskog kiparstva, te treće nagrade na T-HT natječaju u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 2014. godine. Radovi mu se nalaze u zbirkama poput Laube te u stalnom postavu na javnoj površini Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Miran Šabić najbolji mladi umjetnik

Akademski grafičar Miran Šabić dobitnik je Nagrade HDLU-a za mladog umjetnika, kao promotor novog zamaha grafike u Hrvatskoj koji svojom prisutnošću zauzima značajno mjesto u suvremenoj umjetničkoj produkciji.

Uručujući nagradu, predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak posebno se osvrnuo na kontinuitet Šabićeva rada od Akademije nadalje. To se ogleda i u njegovoj izložbi postavljenoj ranije ove godine u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, napomenuo je Buntak, koja je vezana uz promociju Šabićeva doktorskog rada, a “dokazala je da je moguće da i doktorski umjetnički rad bude zanimljiv i poseban”.

“Ta je izložba također bila zanimljiva jer je tradiciju grafike na klasičan način spojila s instalacijom i objektima, a cjelokupno promišljanje izložbe i projekta pokazalo je svu raskoš mogućnosti suvremenog likovnog jezika unutar onoga što možemo definirati kao vizualna umjetnost, a što ja više volim reći – likovnost”, rekao je Buntak.

Po mišljenju ocjenjivačkog suda, Miran Šabić odlikuje se istančanim osjećajem za mjeru, proporciju i kompoziciju. Poznavanje ‘metiera’ daje mu slobodu i sigurnost u izrazu. Bez straha suprotstavlja stečena klasična znanja i vještine nove tehnologije i tehnike i gradi svoj jedinstveni svijet.

Šabić (1986. Brežice, Slovenija) diplomirao je 2010. godine, te 2017. doktorirao na Poslijediplomskom doktorskom studiju na ALU u Zagrebu. Od 2012. radi kao asistent, a od 2018. kao docent na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao mladi umjetnik ostvario je 18 samostalnih izložbi i nastupio na više od 100 skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu, te je dobitnik više nagrada za svoj umjetnički rad.

Igoru Zidiću posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti

Povjesničar umjetnosti Igor Zidić dobitnik je posebnog priznanja HDLU-a za doprinos likovnoj umjetnosti, za “vrhunske dosege u području umjetnosti koji se preobražavaju u paradigmu hrvatske kulture u cjelini”.

“U Zidićevo biće utkani su i motivi i teme, studije i politike, povijest i umjetnosti, monografski prikazi i sinteze, umjetnici i postavi izložbi, uredništvo i poezija, pero i papir, otmjenost stila i dubinske analize, kritike i polemike. Pišući o Zidiću, pišemo o golemom radu i znanju, daru i erudiciji, apsolutnoj pismenosti i umijeću i ljepoti pisanja, ali i o poeziji, kao i o nikada dovršenom duhovnome rastu kojim je osvijetlio i dosegnuo vlastito jastvo”, stoji u obrazloženju ocjenjivačkog suda.

Govoreći o važnosti i ulozi Igora Zidića za hrvatsku likovnu umjetnost posljednjih nekoliko desetljeća, Buntak je istaknuo kako je on jedinstvena promotorska pojava čije će ime ostati posebno obilježeno kao ime nekoga tko je razvio hrvatsku likovnu kritiku i hrvatsku povijest umjetnosti posljednjega razdoblja, a čiji je stil pisanja dao posebno značenje svim umjetnicima koje je dotaknuo svojim talentom.

Igor Zidić (1939., Split), diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1966. do 1968. godine obnašao je dužnost tajnika Matice hrvatske, a od 1972. godine radi kao urednik u Nakladnom zavodu MH. Od 1961. do 1995. godine (s prekidima) uređivao je časopise Razlog, Život umjetnosti, Kolo i Hrvatski tjednik. Od 1989. do 2008. bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu, a od 2002. godine predsjednik Matice hrvatske.

Napisao je brojne knjige, eseje, osvrte, tekstove u katalozima ponajvećih svjetskih izložbi i stotina izložbi u domovini. Autor je monografija o M. Stančiću (1979.), M. Trebotiću (1981.), V. Bukovcu, J. Račiću, M. Tartaglii (2009.), J. Jobu (2010.), M. Kraljeviću (2010.), V. Paraću (2010.), V. Kulišu (2010.) i drugima. Objavio je i knjigu ogleda o Vaništi (J. V., 1998.).

Neke su mu monografije tiskane u izdanju stranih nakladnika, a stihovi objavljeni u 70-ak antologija na hrvatskom i drugim jezicima. Dobitnik je mnogih nagrada, među kojima se ističu Nagrada Društva hrvatskih književnika Tin Ujević i Nagrada Grada Zagreba. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata i odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Svečanoj dodjeli nazočile su te nagrađenima čestitale i pomoćnica ministrice kulture Iva Hraste Sočo i pročelnica zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu Ana Lederer.

Izrazivši nadu da imena laureata, “posebice Đure Sedera i Igora Zidića koji su obilježili razvoj Hrvatske kao nacije koja voli kulturu”, neće biti zaboravljena u povijesti hrvatske kulture, Buntak se još jednom osvrnuo na važnost valorizacije umjetničkoga rada i nagrada HDLU-a “umjetnicima koji su zaista doprinijeli razvoju Hrvatske, a posebno stoga što nikada sve ne ostaje samo na pojedincima”. “Uvijek je tu zaista velik broj ljudi koji su utkali svoje napore da bi se naše institucije razvijale i vrijedno je da ih sve pokušamo barem u jednom trenutku naglasiti i predstaviti u javnosti”, poručio je.