“Kada vidim svoju narav, koja je prgava, i kada vidim ‘materijal od kojeg sam napravljen’, shvaćam da Bog radi čudo svaki dan sa mnom. Bog je od mene nikakvoga napravio nekoga tko funkcionira s ljudima i tko je druželjubiv. Upoznao sam ljude koji su bili puno, da tako kažem, agresivniji od mene, pa su se kroz vjeru naučili trpljenju i strpljenju. Vidiš kako je Bog svugdje prisutan i kako od nas radi bolje ljude nego što jesmo. Meni nikakva druga čuda ne trebaju, to mi je dovoljno za vjeru”, rekao je glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni odgovarajući zašto vjeruje u Boga.
“Zašto vjerujem” ime je emisije Hrvatskog katoličkog radija u kojoj je Gibonni gostovao i svjedočio o svojoj vjeri. Kako je pojasnio, vjeru nije nikada “doživljavao kao nešto što mi je usađeno odgojom, nego kao moj osobni odabir koji je i time čvršći. Uvjeren sam u postojanje Boga, svaki dan dobijam potvrdu za to”. Kao presudnu odrednicu svoje vjere i kršćanstva, Gibonni navodi – Božju milost.
“Mislim da je milost na neki način nemilosrdna. U naravi čovjeka je da kada ti neko naudi, da mu vratiš. A milost je u osnovi naše vjere, ona se bez nje svodi na folklor, na bojanje jaja. Ja na to nikada nisam pristajao. Vjera te mora činiti boljim nego što to jesi po genetici. Tamo gdje znanost prestaje imati odgovor, mora ih ponuditi vjera. Stati u jednom trenutku i reći dosta sile na silu, to nije znak slabosti nego Božje prisutnosti”, rekao je.
Iako je rekao kako je njegova vjera više pitanje njegova odabira, nego nečega što mu je usađeno odgojem, dodao je kako nema sumnje da je vjera njegova oca, pokojnog glazbenika Ljube Stipišića Delmata utjecala na njega:
“Moj otac je u svom životu imao čudesno ozdravljenje. Zato je bio tako otvoren prema vjeri. Nije ozdravio od skalpela, od medicine, nego od Božjeg duha. I to je vjerojatno utjecalo na mene, da tražim i da prihvaćam neke stvari. Potrebno je znati prihvatiti čudo u životima. A ona su svakodnevna.”
Govoreći o svojoj glazbi, Gibonni je rekao kako mu se ponekad čini da je “samo kao antena koja prenosi misli koje nisu moje”.
“Pjesme koje radim bolje su od mene i one bolje izražavaju duhovnu stvarnost koju živim”, rekao je.
Iako je naglasio kako ne razumije inzistiranje na racionaliziranju vjere, te kako je ona takva da od čovjeka traži da ne lomi glavu oko nje nego da joj se prepusti, Gibonni je dodao kako ipak ima spreman odgovor za one koji traže od njega da ponudi racionalan razlog za svoju vjeru.
“Mogao bih samo reći da nikada nisam susreo tolerantniju i humaniju vjeru. A upoznao sam puno kultura i filozofija. Ljudi misle da vjera koči u slobodama, a ja nikada nisam čitajući Sveto pismo osjetio taj problem. Ljudi nekada žele obući Boga u svoj dres, a taj problem je ljudski, a ne Božji”, rekao je splitski glazbenik.
Progovorio je i o molitvi koju najčešće moli:
“Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srce svome. Sve je u tome. Biti ponizan ne znači biti ponižen, nego uzvišen. Ljudi koriste vjeru kao identifikacijski pin, a uopće ne znači da traže Boga u svojim životima i srcima. A On od nas traži da budemo blaga i ponizna srca”.
Cijelu emisiju ‘Zašto vjerujem’ Hrvatskog katoličkog radija s Gibonnijem kao gostom poslušajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
