Glazba – dar od Boga za ljude (5): Štovanje svetaca u hrvatskoj crkvenoj tradiciji

Štovanje svetaca i blaženika u Hrvatskoj nije tema “od jučer”. Vjera, koja je jedan od čvrstih temelja koji su kroz stoljeća gradili identitet hrvatskog naroda, oblikovala se kroz crkvenu tradiciju usko prožetu s narodnim običajima. Oni se, pak, vežu uz brojne blagdane.

No, osobito štovanje svetaca diljem Hrvatske, koje je prisutno i kod Hrvata izvan matične domovine, jest posebna prilika za vapaje i prikazanja vlastitih potreba svecima zaštitnicima. Mnogi vjernici utječu se pojedinom svecu ili blaženiku kao osobnom zaštitniku, ili pak zaštitniku njegove obitelji.

I hrvatski gradovi imaju svoje svece zaštitnike. Tako je nadaleko poznato da je, primjerice, zaštitnik Dubrovnika sveti Vlaho, a Splita sveti Duje. U pobožnostima i procesijama svecima pjevaju se među ostalim i pjesme posvećene upravo njima.

>Glazba – dar od Boga za ljude (1) : Korizma – vrijeme promišljanja i tišine

Ipak, neki se sveci štuju više od ostalih. Razlog tome vjerojatno leži u praksi kroz koju je broj vjernika preko tih svetaca izmolio određene milosti za različite nakane.

Sveti Josip, zaštitnik Domovine

I župne crkve diljem Hrvatske nose imena brojnih svetaca. Jedan od njih je i sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. Iako postoji velik broj župnih crkava posvećenih svetom Josipu (blagdan 19. ožujka) i svetom Josipu Radniku (blagdan 1. svibnja), u još se jednom, za nas iznimno važnom, kontekstu spominje ime ovoga sveca.

Riječ je o blagdanu svetog Josipa, zaštitnika Domovine. On se obilježava 10. lipnja. Tog je dana, naime, daleke 1687. godine, tadašnji Hrvatski sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika hrvatskoga naroda.

Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Šibeniku, u studenome 2008., ovaj je svetac proglašen glavnim zaštitnikom Hrvatske.

Stoga se svake godine održava sveto misno slavlje za Domovinu. I to na najpoznatijem mjestu posvećenom ovome svecu. Riječ je o Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Upravo je u tom svetištu krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, kardinal Franjo Kuharić kreirao i izrekao molitvu svetom Josipu za Domovinu.

I uz štovanje svetog Josipa vežu se mnogobrojne pjesme koje se na misnim slavljima izvode u crkvama ili kapelicama posvećenima ovom svecu. Između ostaloga riječ je o pjesmama “Zanatlijo tihi”, “O, Josipe svet”, “Josipe, o milo ime” i “Zdravo, sveti Josipe”.

No, jedna od nesumnjivo najpoznatijih i najizvođenijih je “Josipe, o oče sveti”.

>Glazba – dar od Boga za ljude (2) : Uskrs – blagdan smisla kršćanstva

Svetom Josipu posvećene su i suvremene duhovne pjesme.

Sveti Antun Padovanski

Prema nekim podacima, uz Krista i Blaženu Djevicu Mariju, najštovaniji je svetac u hrvatskoj crkvenoj baštini, u okviru pučkih običaja, sveti Antun Padovanski. U narodu je poznat i kao sveti Ante ili sveti Anto.

Uz njega se vezuju blagoslovi kuća i polja, procesije i hodočašća, kao i brojni drugi hrvatski crkveni pučki običaji. Neki od njih su post ili devetnica na neku molitvenu nakanu, uz blagoslov svetog Antuna. O blagdanu svetog Antuna u mnogim su crkvama upriličene i trodnevnice.

Jedna od najčešćih nakana molitava svetom Anti je za izgubljene stvari. Međutim, ovom se svecu ljudi utječu u bolesti, ali i kao zaštitniku djece, majki, kuća, njiva…

“Ako tražiš čudesa, mol’ se svetom Anti” naslov je jedne od najpoznatijih pjesama posvećenih ovom svecu, a izvodi se o njegovom blagdanu, 13. lipnja. U nekim krajevima u Bosni i Hercegovini izvode se rijetki napjevi svetom Anti koji se najčešće prenose usmenom predajom.

Donosimo napjev “Ak’ čudesa tražiš, gle” u izvedbi zbora u Busovači. Riječ je o napjevu koji se svojom glazbenom strukturom gotovo u potpunosti naslanja na značajke gregorijanskog korala.

U suvremenoj crkvenoj glazbi, o blagdanu svetog Antuna najčešće se izvode popularne duhovne pjesme. One se izvode i na misama na blagdan svetog Antuna, ali i za vrijeme posebnih procesija i hodočašća.

>Glazba – dar od Boga za ljude (4): Tijelovo

Sveti Antun najbrže je kanonizirani svetac u povijesti Crkve. Za života je bio prepoznat kao veliki propovjednik. Radi svoje jednostavnosti osvojio je i osvaja srca mnogih vjernika, osobito mladih.

Stoga se u Hrvatskoj svake godine sredinom lipnja, oko blagdana svetog Antuna Padovanskog, održava Antunovski hod. Na ovom se događaju okuplja veliko mnoštvo mladih koji svoje živote kroz poniznost i radost utječu zagovoru svetog Antuna.

Pripreme za Antunovski hod traju tjednima unaprijed kroz sakramentalni život, ali i molitve, klanjanja i predavanja.

Pjesma “Sveti Antune” nastala je upravo kao inspiracija za Antunovski hod.

Hodočašća svetom Anti održavaju se diljem Hrvatske, ali i u Bosni i Hercegovini. Od Pule do Podvinja kod Slavonskog Broda, preko Hrvatske Kostajnice i Generalskog Stola do Otoka kod Vinkovaca i Bola na Braču. Ovo su tek neka od mjesta na koja se hodočasti omiljenom svecu.

U susjednoj Bosni i Hercegovini sveti Anto zaštitnik je mnogih mjesta, među kojima su i Busovača, Žepče, Lukavac i Gornja Močila – Sijekovac. No, crkve i kapelice posvećene ovome svecu uistinu su mnogobrojne.

U čemu je privlačnost svetaca?

Štovanje svetaca kroz povijest Crkve nije iznenađujuća pojava. No, premda nije ni iznenađenje ni novost, ta pojava još uvijek začuđuje dio javnosti i građana u Hrvatskoj. Osobito one koji ne razumiju duhovnu povezanost pojedinaca, obitelji i zajednica s omiljenim svecima.

Međutim, upravo životi svetaca, točnije, njihovi životopisi, vrlo su logičan razlog zbog kojega je mnogim vjernicima vrlo lako poistovjećivanje svetaca s vlastitim životom. Osobito je to vidljivo kod mladih ljudi koji tek definiraju vlastiti identitet, između ostaloga i vjernički.

Sveci katoličke crkve među hrvatskim vjernicima djeluju inspirativno. No, osim što nas nadahnjuju, oni nas potiču na preispitivanje vlastitog života, vlastitih previranja i nesigurnosti. Sveci nas zagovaraju, štite, mole za nas. Oni su neodvojivi dio života prema hrvatskoj crkvenoj praksi.

Štovanje svetaca – identitet hrvatskog naroda

Štovanje svetaca diljem Hrvatske, ali i izvan nje, odnosno na svim mjestima gdje žive hrvatski katolici, neizostavni je dio ne samo vjerničkog, već i svakodnevnog načina života ljudi. Točnije, njihov vjernički i svakodnevni život prožimaju se bez razlika.

Manje, ruralne sredine, posebno su posvećene svojim svecima zaštitnicima. Njihov ne samo vjerski, već i kulturni i društveni život, stoljećima se oblikovao kroz crkvenu pučku tradiciju. Na taj su način vjernici ne samo čuvali drevne crkvene običaje, već i prenosili baštinu s koljena na koljeno.

Danas je baština pojedinaca, njihovih obitelji i župnih zajednica, postala dio sveopće hrvatske crkvene i kulturne baštine koja nesumnjivo definira identitet hrvatskog naroda.

* Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.