Glazba – dar od Boga za ljude (1) : Korizma – vrijeme promišljanja i tišine

Iako na prvi pogled zvuči paradoksalno, pa i oksimoronski, glazba bez tišine, zapravo, i ne postoji.

U glazbi, tišinu označavamo pauzama. U crkvenoj godini, pak, ne postoji adekvatnije vrijeme za ‘pauzu’ od svakodnevice nego što je to upravo korizmeno vrijeme.

Korizma je vrijeme posebne posvećenosti pokori, postu i molitvi. Ovaj je period crkvene godine na jedinstven način podređen vremenu u kojem duboko propitujemo svoju savjest, sagledavamo dosadašnji stil života, uviđamo pogreške, opraštamo sebi i drugima i želimo napraviti zaokret u vlastitom životu.

Vrijeme pokore

Korizma je dio liturgijske godine posvećen osvješćivanju poniznosti, ali i pokorničkoj pripravi koja nas podsjeća na Isusovu muku i smrt.

Ona je ujedno uvod i priprema za najveći blagdan na kojemu se i temelji smisao kršćanstva – Uskrs.

No, prvenstveno, Korizma je podsjećanje na vlastitu prolaznost, smrtnost ovozemaljskog života. Stoga nije slučajno da sam početak ovog vremena najavljuje blagdan Pepelnica.

“Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti” ili “Obrati se i vjeruj Evanđelju” riječi su koje nam govori svećenik o blagdanu Pepelnice ili Čiste Srijede, znamenujući nas znakom križa na čelu ili posipajući iznad čela pepelom.

Ovo je vrijeme dubokog poziva na obraćenje i vjeru u Krista. Korizma je stoga nesumnjivo najbolji put prema istinskom vjerovanju u vječni život kroz spoznaju i prihvaćanje istine o uskrsnuću.

>Čega se odreći u korizmi? Nadahnite se primjerima nekih svetaca

Molitva i glazba – vapaj prema Bogu

Korizmeno vrijeme idealan je trenutak za introspekciju i duboko promišljanje o vlastitom životu, njegovom smislu i smjeru kretanja.

Uroniti u sebe, preispitati svoju savjest i naučiti biti u tišini – to su zadaće korizmenog vremena.

Odreknuće od grijeha, pokora, jednostavnost. Vapaj prema Bogu, suosjećanje s Majkom koja prati Sina u Njegovim posljednjim koracima prema odlasku na križ.

Zbog toga i crkvena glazba ovo razdoblje prati kroz tempom polagane te melodijom jednostavne skladbe, napjeve, himne i sekvence.

Ta je, glazba, zapravo zrcalo stanja u kojemu se nalaze vjernici, ali i svi oni koji se vjeri žele vratiti.

Korizmena glazba lišena je radosti

Glazba u doba Korizme obiluje tihim krikovima duše.

U korizmenom vremenu nema radosti. Stoga se i iz misnih slavlja izuzima pjevani poklik ‘Aleluja’ prije čitanja Evanđelja, kao i Slava (Gloria).

No, nisu vidljive promjene samo u formi mise kao euharistijskog slavlja već i u formi katoličke mise kao glazbenog djela.

Glazba korizmenog vremena u potpunoj je suprotnosti, štoviše, neusporediva s bilo kojim drugim vremenom kroz crkvenu odnosno kalendarsku godinu. Izraženi molski tonski rod, jednostavnost melodijskih linija, lišavanje harmonijskih napetosti klasične harmonije, okrenutost gregorijanskim napjevima. Sve to krasi glazbeno korizmeno vrijeme.

Još jedna specifičnost korizmenog vremena koja se ogleda kroz crkvenu glazbu jest preporuka da se u tom periodu u crkvama izbjegava ili u potpunosti izostavlja upotreba žičanih instrumenata.

Jedan od razloga je ‘vraćanje’ glazbe, prema njezinom svrhovitom izričaju, na što jednostavnije postavke u vidu melodijskih, a osobito harmonijskih značajki, kao i ublažavanje harmonijskih napetosti kroz uglavnom prirodni mol.

Ovo je vrijeme obilježeno upotrebom orgulja, harmonija i drugih instrumenata s tipkama koje su i najčešće rasprostranjene u crkvama u Hrvatskoj. Moderniji glazbeni izričaji, koji su popularni osobito među mlađom populacijom, za vrijeme korizmenog vremena, nisu preporučljivi. Sve to kako bi se brže i lakše porinulo u vlastitu savjest, a crkvena glazba jedan je od ‘alata’ kojima je takva praksa olakšana.

Pobožnost Križnoga puta 

Za Korizmu je specifično i održavanje pobožnosti Križnoga puta. Križni put pobožnost je kojom vjernici štovanjem podsjećaju na put posljednjih Kristovih sati života na Zemlji. U hrvatskoj crkvenoj praksi Križni put održava se u crkvama najčešće utorkom i petkom u večernjim satima te korizmenim nedjeljama prije večernje svete mise.

Glazba koja se izvodi tijekom pobožnosti Križnoga puta naslanja se na gregorijanski koral te je do današnjeg dana neizmijenjena. Križni put stoga neodvojivo prati glazbena sekvenca pod nazivom “Stala plačuć’ tužna Mati” (latinski “Stabat Mater dolorosa”).

Iako je poznatija verzija navedene sekvence na latinskom jeziku, u Hrvatskoj se ona pjeva ne samo na narodnom jeziku, već i na nekoliko drukčijih melodijskih načina.

To je osobito istaknuto u Dalmaciji i na otocima koji imaju specifične melodijske linije ovog napjeva zadane ritmom teksta.

Svim verzijama, međutim, zajednička je jednostavnost i mirnoća melodijskih linija.

Vrijeme bogatih napjeva

U neke od najpoznatijih i nesumnjivo najljepših korizmenih napjeva spadaju i “Narode moj ljubljeni”, “Puče moj” te mnogima omiljeni – “Ja se kajem”.

Potonji napjev tekstualno i melodijski, ali i harmonijski zaokružuje čin pokore.

Dok molimo pokoru kroz sakrament pomirenja, kajemo se “od sveg srca jer smo uvrijedili Boga”. Kroz glazbeni napjev “Ja se kajem” skrušeno vapimo Gospodinu “zbog svakoga grijeha”, a naše “srce cvili” jer smo Ga uvrijedili. Napjev “Ja se kajem” zapravo je ogledni primjer istinske korizmene pokore.

“Ja se kajem, Bože mili,
od svakoga grijeha moga,
moje srce gorko cvili,
jer uvrijedih tebe Boga.
Milosrđe tvoje veće
nego moje sve krivine;
tvoja milost pustit neće
skrušen grešnik da pogine.”

Jedan napjev, različiti tekstovi

Glazbena zanimljivost je da se tekst tog napjeva može pjevati, a to je i praksa u nekim dijelovima Slavonije i Baranje, na melodiju sekvence “Stala plačuć’ tužna Mati”.

To je posve prigodna praksa budući da su oba teksta pisana u osmercima što omogućuje i širu primjenu glazbenih napjeva kroz različite tekstualne pozadine.

Takva praksa uobičajena je i u drugim prigodama kroz crkvenu godinu te je izražena i u božićno vrijeme, ali najizraženija upravo u Korizmi.

Bogatstvo crkvene glazbene baštine u Hrvatskoj

Utjecaj glazbe dokazan je kroz povijest kroz bezbrojne primjere, od njezinih početaka, a upravo je Crkva bila jedna od najustrajnijih čuvarica njezine baštine.

Dodatnu vrijednost daje joj bogatstvo različitosti hrvatskog geografskog podneblja koji utječe na visinu i boju glasa, kao i specifičan narodni glazbeni izričaj.

Svi dijelovi Hrvatske izdvajaju se svojim narodnim glazbenim specifičnostima, a njihovi žitelji na izniman su ih način utkali i u crkvene napjeve.

Takva baština je od neprocjenjive vrijednosti. Na nama je da je čuvamo, dok god nas ima.

* Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.