Je li Harry Potter samo razigrani dječak koji se nadnaravnim moćima bori protiv zla, ili se u pozadini priče kriju i skrivene poruke, objašnjava poznata njemačka sociologinja dr. sc. Gabriele Kuby.
Da se ne bi pomislilo kako je Harry Potter nevažan lik, te kako su tekstovi posvećeni tom izmišljenom dječaku obično pretjerivanje, svjedoči ovaj podatak:
Uz silnu tradiciju i vrhunsko obrazovanje, Oxford je u svijetu poznat i po jednom modernom fenomenu zvanom Harry Potter. Školske scene u filmovima o malom čarobnjaku snimane su upravo u Oxfordu, što znaju svi turisti koji posjećuju sveučilište. Ako u nekom dijelu zgrade nije sniman film o Harry Potteru, turisti gotovo neće ni pogledati taj dio slavnog Sveučilišta!
U razmišljanju turista koji posjećuju Oxford, najvažniji dio je onaj o tome da najviše žele vidjeti gdje je sniman film o Harryju Potteru. To je žalosno, s obzirom da se radi o slavnom Sveučilištu gdje su “zanat pekli” mnogi genijalni znanstvenici koji su zadužili čovječanstvo. Ali je i činjenica da prosječni današnji, medijski bombardirani, čovjek – tako razmišlja.
Zato je planetarno popularni lik Harryja Pottera itekako važan, bitan i utjecajan u današnjoj globalnoj supkulturi.
Harry Potter „superjunak“ je modernog doba o kojem su snimljeni planetarno popularni filmovi, a na temelju jednako popularnog serijala od 7 romana britanske spisateljice J.K. Rowling. Knjige opisuju avanture mladog čarobnjaka Harryja Pottera i njegovih najboljih prijatelja Rona Weasleyja i Hermione Granger, učenika Škole vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts. Okosnica radnje romana je Harryjev sukob sa zlim čarobnjakom Lordom Voldemortom, čiji je cilj osvojiti čarobnjački svijet, pokoriti bezjake (ne-magične ljude) te uništiti sve one koji mu stoje na putu.
Na drugoj strani, pojavili su se brojni komentari i analize o tome je li Harry Potter samo bezbrižan i razigrani lik dječaka koji se bori na strani dobra protiv zla, te postoji li i skrivena strana popularnog lika iz filmova i knjiga.
Američka katolička osnovna škola izbacila Pottera iz svoje biblioteke
Katolička osnovna škola u američkom gradu Nashvilleu izbacila je početkom ove školske godine iz svoje biblioteke sedam naslova iz serijala o Harryju Potteru, a ravnatelj škole vlč. Dan Reehil objasnio je kako je to učinio jer djela britanske spisateljice J. K. Rowling promoviraju „crnu magiju“.
Ravnatelj Škole sv. Edwarda obavijestio je roditelje o svojoj odluci, dodajući da je riječ o knjigama koje “magiju prikazuju kao jednako dobru i zlu, što je neistinito i zavarava“. Vlč. Reehil dodao je kako su prokletstva i čaranja u knjizi stvarna i povezana s realnim okultizmom te kako osoba koja čita knjige Rowling biva u opasnosti rizika izlaganja zlim duhovima.
Ravnatelj je napomenuo kako je odluku donio nakon konzultiranja s dvojicom egzorcista – jednim iz Sjedinjenih Država i jednim iz Rima.
Deset razloga zašto nije preporučljivo čitati knjige o Harryju Potteru
Gabriele Kuby (1944.) ugledna njemačka sociologinja, publicistkinja i majka troje djece, analizirala je knjige o Harryju Potteru.
Kuby je inače objavila više zapaženih knjiga o suvremenim društvenim kretanjima i kulturološkim fenomenima. Knjiga Nova ideologija seksualnosti njezina je prva knjiga objavljena na hrvatskomu jeziku, a kasnije i uspješnica Svjetska seksualna revolucija, piše SPAS (Studentski pastoral).
Ona definira 10 ključnih argumenata „protiv“:
1. Harry Potter je globalni dugoročni projekt usmjeren na promjenu kulture. U mlađim generacijama uništava zadršku prema magiji i okultnom. Tako u društvo ponovno ulaze snage koje je kršćanstvo nadvladalo.
2. Hogwarts, škola magije i vještičarstva, zatvoren je svijet nasilja i horora, proklinjanja i čaranja, rasističke ideologije, krvnih žrtava, odvratnosti i opsjednuća. Postoji ozračje kontinuirane prijetnje, koju mladi čitatelj ne može izbjeći.
3. Dok se Harry Potter na početku čini borcem protiv zla, sličnosti između njega i Voldemorta, glavnog neprijatelja, postaju sve očitije. U petom nastavku Harry biva opsjednut od Voldemorta, što vodi simptomima dezintegracije ličnosti.
4. Ljudski svijet postaje degradiran, slavi se svijet vještica i čarobnjaka.
5. Ne postoji pozitivna transcendentna dimenzija. Nadnaravno je u potpunosti demonsko. Izvrću se božanski simboli.
6. Harry Potter nije moderna bajka. U bajkama su čarobnjaci i vještice nedvosmisleno likovi koji predstavljaju zlo. Junak se izbavlja od njihove moći kreposnim djelima. U svijetu Harry Pottera ne postoji lik koji se ustrajno trudi u dobru. Za naizgled dobre ciljeve koriste se zla sredstva.
7. (Mladom) čitatelju blokira se moć razlučivanja dobra i zla kroz emocionalnu manipulaciju i intelektualnu zbrku.
8. Napad je to na mlađu generaciju preko zaigranog zavođenja uvodi ih se u svijet vještičarstva i magije, ispunjavajući maštu mladih slikama svijeta u kojem zlo kraljuje i iz kojeg nema izlaza. Naprotiv, on se predstavlja kao krajnje poželjan.
9. Oni koji cijene pluralizam mišljenja trebali bi se oduprijeti gotovo preplavljujućoj snazi pritiska vršnjaka, koji se postiže preko akcije velikih korporacija i multimedije koja pokazuje elemente totalitarnog ispiranja mozga.
10. Budući da je kroz knjige o Potteru vjera u Boga koji ljubi sustavno potkopavana, čak i uništena u mnogim mladim ljudima, kroz lažne vrijednosti i izrugivanje judeokršćanskih istina, uvođenje ovih knjiga u škole ne može se tolerirati. Roditelji bi trebali odbiti dati dopuštenje da njihova djeca budu dio indoktrinacije Harry Potterom zbog razloga vjere i savjesti.
Ovo je deset zaključaka, a razlozi zbog kojih je autorica, došla do njih mogu se naći u njezinoj knjizi „Harry Potter: dobro ili zlo?“.
Svakako da i u knjigama o Harry Potteru ima pozitivnijih likova, događaja i drugih elemenata koji mogu biti korisni za izgradnju, ali u cjelini prevladava simpatiziranje okultnoga, negacija vjere i relativizacija morala. Stoga je i Benedikt XVI. dok je bio kardinal Ratzinger kao prefekt Kongregacije za nauk vjere napisao gospođi Kuby: „Dobro je da prosvjetljujete ljude o Harry Potteru, budući da su to suptilna zavođenja, koja djeluju neprimijećeno i tako duboko izokreću kršćanstvo u duši prije nego pravilno odraste.“
Studentski kapelan don Damir Stojić također je upozorio na ovo književno djelo.
“Harry Potter i slični izmišljeni svjetovi smatrani lošim prvenstveno zbog lošeg primjera i poruka koje pružaju, osobito djeci i neizgrađenim vjernicima. Na duhovnoj razini moglo bi se govoriti i o tome da svako djelo, na neki način slično kao i Sveto pismo, odiše duhom kojim je napisano. U tom smislu ne bi bilo preporučljivo ili poželjno bez jasno uočene potrebe ili koristi izlagati se duhu za kojega prepoznajemo da nije od Boga.”
Čak i kršćani koji (bez nekih jačih argumenata op.) brane knjige i filmove o Harryju Potteru, priznaju kako se ne radi o knjigama za malu djecu: potrebni su nadzor, vodstvo i objašnjenje odraslih.
U utorak, 1. listopada 2019., možete gledati Brandona Vogta (autor osam knjiga, katoličkih uspješnica i predsjednik Društva Chesterton za Floridu), Nancy Brown (autorica “Otajstvo Harryja Pottera”) i Julian Ahlquist (članica utemeljitelja Akademije Chesterton) u raspravi o “Harryju Potteru” iz katoličke perspektive:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
