Hasanbegović: Srbi u Hrvatskoj ne trebaju biti most sa Srbijom

U Sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu u utorak je patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irinej, okružen s desetak episkopa i brojnim svećenicima, predvodio molitvu za mučenike tijekom koje su u kripte crkve vraćeni zemni ostaci četvorice tamošnjih episkopa.

Parastosu je u ime predsjednice Republike Hrvatske nazočio ministar kulture Zlatko Hasanbegović. On je zajedno s vrhom SPC-a obišao barokni kompleks kojeg uz crkvu još čini Episkopski dom te izjavio da se radi o značajnoj sakralnoj baštini Republike Hrvatske, čiju će obnovu Hrvatska i dalje financirati u granicama svojih mogućnosti.

Ovdje sam kao ministar kulture. Moje ministarstvo u kontinuitetu novčanim sredstvima podupire obnovu kapitalnih objekata u Pakračko-slavonskoj eparhiji, izjavio je Zlatko Hasanbegović. Dodao je da mu je, kao izaslaniku predsjednice Republike Hrvatske čast upoznati visoke predstavnike svetog arhijerejskog sinoda SPC, njegovu svetost patrijarha Irineja. Prenosim poruke predsjednice RH o potrebi mira, poštovanja, tolerancije, što treba biti temelj života u našoj zajedničkoj, jedinoj domovini Hrvatskoj, rekao je novinarima.

Ministar Zlatko Hasanbegović pred odlazak za Pakrac u jučerašnjem je razgovoru za srbijanski dnevni list Danas rekao da dobro poznaje problematiku hrvatsko-srpskih odnosa.

“To mi je blisko, ja sam povjesničar koji je svoju povjesničarski karijeru napravio na dugogodišnjem radu u srpskim arhivima i čovjek sam koji je pišući doktorsku disertaciju živio nekoliko mjeseci u Beogradu i imam velik krug prijatelja među srpskim povjesničarima. Na srpsko-hrvatskim odnosima treba raditi. Postoje dobre pretpostavke da se liše opterećenja prošlosti i da se fokusiraju na probleme i budućnost. Postoje srpska i hrvatska država, barem sam od rođenja želio da to bude okvir za hrvatsko-srpske odnose i nema razloga da budemo zatočenici prošlosti “, ističe Hasanbegović i najavljuje razgovore s predstavnicima SPC.

“Izaslanik sam predsjednice Republike, ali sam i neovisno o tome pozvan kao ministar kulture od episkopa Jovana. Ministarstvo kulture je glavno u obnovi crkve i episkopskog dvora, negdje oko 10 milijuna kuna uloženo je i sad se taj projekt nastavlja. Mi se danas upoznajemo, a razgovarat ćemo posebno u Zagrebu. Ja ću se sa svakim episkopom posebno susresti i onda ćemo imati radne sastanke “, kaže hrvatski ministar.

Na upit postoji li neki spor između Srbije i Hrvatske oko kulturne baštine SPC-a u Hrvatskoj, Hasanbegović odgovara:

“Nije spor zapravo. Postoji Međudržavno povjerenstvo o povratu i evidentirane su te umjetnine koje hrvatska strana potražuje i to su uglavnom crkvene umjetnine koje se trebaju vratiti u crkvene ustanove, recimo Benkovac ili u pojedinačne manastire. To permanentno traje. Sad će se ponovno imenovati s hrvatske strane novi ljudi i o tome će se nastaviti razgovor.”

Ima li problema oko toga, jer se po novinama svaki čas poteže to pitanje Hasanbegović pojašnjava da “Postoji problem restauracije i načina prihvaćanja tih umjetnina i ikona, kada se vrate da budu dostojno izložene. To što se tiče crkvenog vlasništva. Ali i svaki garnizon JNA imao je velike umjetnine koje su s vojskom otišle. Sad je problem do tih evidencija doći.”

Imate li vi bilo kakvu evidenciju umjetničkih djela koja je posjedovala vojska, a koja potraživati?

“Vojska je to imala uredno vođeno od čuturice do zadnje slike, ali tome sada treba ući u trag. I vidjeti uopće po kojem se ključu to rješava. To je posebno pitanje i ja sada načelno govorim.”

Što se tiče mišljenja nekih koji smatraju da je gospođa Nataša Jovičić, direktorica Spomen područja Jasenovac trebala prosvjedovati zbog nekih njegovih izjava o Jasenovcu, ministar ističe: “Ja nikada o Jasenovcu nisam govorio tako da ne znam na koju se izjavu misli. Radi se o prošlogodišnjoj komemoraciji kada je došlo do incidenta kada su stanoviti elementi zviždali preživjelom iz Auschwitza, gospodinu (Branko) Lustigu. To je obilježilo prošle godine cijeli događaj. Što nije valjda zabilježeno u povijesti komemoriranja žrtve.”

“Problem je da se kod svih događaja kojima je država pokrovitelj takve stvari ne smiju događati. To je u tom smislu jedino bilo, da se treba depolitizirati komemoracije da ne mogu biti mitingaške pozornice za političke govore.”

Dakle, vi nemate ideju da se ukine državno pokroviteljstvo nad tom komemoracijom?

“Ne. Niti sam to u primisli imao niti sam to rekao. To je smiješno. Pa kako može neko ukinut tako nešto.”

O gostovanju u emisiji Bujica u kojoj se po riječima novinarke voditelj emisije podsmjehivao broju prisutnih na komemoraciji, uspoređujući ju s brojem prisutnih na Bleiburgu, Hasanbegović pojašnjava: “To je stil voditeljski. Ja o tome nisam govorio i to je irelevantno. Može biti deset ljudi, ako je komemoracija, tih deset ima pravo tamo doći. Problem svih komemoracija je kad postaju poprište političkih govora i unutarhrvatskih obračuna. To je poniženje i za žrtve i za preživjele i za komemoraciju.”

Ministar Hasanbegović odbacuje tvrdnju da u njegovom govoru na Bleiburgu ima elemenata politike: “Ima asocijativno, ali to je bilo vezano za kontroverzu ukidanja tada saborskog pokroviteljstva. Sada je Hrvatski sabor među prvim odlukama vratio saborsko pokroviteljstvo. I time se stječu uvjeti da i ta komemoracija bude lišena bilo kakve dnevne politike.”

Vi ste tamo govorili kao povjesničar, političar, potomak nastradalih …?

“U svojstvu zamjenika predsjednika Počasnog blajburškog voda, to je austrijska udruga koja je vlasnik zemljišta i koja već pedeset i više godina organizira komemoraciju u suradnji s austrijskim vlastima. Govorio sam kao jedan od organizatora te komemoracije.”

Upitan je li mu netko nastradao na Bleiburgu kaže: “Pa evo, moj djed jedan od žrtava, ne kao vojnik nego kao dio cijelog tog kompleksa stradanja. Kao potpuno apolitični zagrebački trgovac je pogubljen na nepoznatom mjestu. Bleiburg je samo simbol. Dio tih žrtava se komemorira na Kočevskom rogu, Srpska pravoslavna crkva ima također komemoraciju, dakle taj cijeli kompleks poratnog stradanja nije samo hrvatski nacionalni problem već ima šire dimenzije.”

Jeste li vi svoju poziciju raščistili u odnosu na oponente vašem imenovanju za ministra?

“Ne. To je demokracija. Uvijek će postojati oponenti, tako da nema tu potrebe za raščišćavanjem. Ja radim svoj posao, otvoren sam za suradnju sa svima, svi moji oponenti mogu kad god žele doći do mene. To je više političko-kulturni folklor.”

Ne mislite da bi neki vaši stari, pa i noviji stavovi ipak zahtijevali dodatna objašnjenja?

“To je sad za raspravu. Ja ću se susresti s ljudima koji bi također mogli do sudnjeg dana objašnjavati svoje izjave, ali to nema smisla. Mislim na aktere bilo koje politike. Bilateralni odnosi između država ne smiju se opterećivati ​​i mjeriti po izjavama iz prošlosti nego po radu u sadašnjosti.”

Centar “Simon Wiesenthal” je također tražio vašu smjenu. Jeste li imali neke kontakte s njima, jeste li s njima raščistili pitanje vaših stavova?

“Pa, nisam. Ja ne znam, Centar “Simon Wiesenthal” je gospodin Zuroff, ja nemam što s njim raščišćavati. Ja surađujem sa židovskim zajednicama u Hrvatskoj. Ja poznajem mnoge ljude, rabini su moji stari poznanici, u raznim prigodama smo već razgovarali, a i službeno ćemo se susresti.”

Srbi u Hrvatskoj nikako ne uspijevaju postati most između dvije države nego su stalno povod …

“Pa i ne trebaju biti most. Nezgodno vam je biti most. Prvo, srpska zajednica u Hrvatskoj je sastavni dio hrvatske države, i hrvatska država mora prema njima postupati kao prema svim svojim građanima. I postoji već okvir, ustavni zakoni o položaju i pravima nacionalnih manjina, postoje srpske institucije.”

Ali se stalno osporavaju ta zakonska prava srpske zajednice, kao što je pravo uporaba ćirilice?

“To je pitanje vukovarske situacije. Dvojezičnost i dvopismenost je provedena u mnogim mjestima u Hrvatskoj, Vukovar je jedan specifičan slučaj. Ali dijalogom se i to može riješiti. Vukovar je jedna specifična sredina i treba uvažavati nekakve povijesne činjenice i raspoloženje u samom gradu i ne preko koljena lomiti stvari.”

Za inicijativu rektora Zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa da se ćirilica uči u školama u Hrvatskoj ministar kaže da je “To ovako bila jedna usputna inicijativa. Osobno ćirilicu jednako poznajem kao i latinicu, i u čitanju i pisanju, i znam je sigurno bolje od mnogih istaknutih prvaka srpske zajednice u Hrvatskoj, tako da ja nemam problema ni s raspravom o tome. To je pitanje Ministarstva znanosti i obrazovanja i sve je vezano uz interes ljudi i uz jednu klimu, ozračje jedno. Ako imate konflikt, onda nijednu inicijativu ne možete provesti.”

Mislite li da je hrvatska Vlada ipak trebala reagirati na prosvjedni skup održan u Zagrebu zbog izricanja kazne za govor mržnje lokalnoj Z1 televiziji?

“Pa i reagiralo se. To je bilo pravo okupljanja, i vi sad ne možete utjecati na izjave svakog pojedinca. A i to okupljanje je opet rezultat određenih odnosa, nezadovoljstva odlukom Vijeća za elektroničke medije. Ne bih taj događaj promatrao u kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa ni na koji način.”

Mislite da je takav izraz nezadovoljstva tom kaznom bio opravdan?

“Zato što je kazna presedanskoga tipa. Govor mržnje po raznim osnovama možete čuti u mnogim medijima, pa se ne reagira.”

Pa ne baš onakvog sadržaja?

“To je lokalna televizija. Ne možete zbog neprimjerene izjave jednog od aktera kazniti cijelu televiziju. I na kraju se i povukla ta odluka. Kaznama, državnom represijom ne možete nametnuti kućni odgoj, pristojnost i zdravu pamet. Ni u Hrvatskoj ni u Srbiji. Nego na tome treba raditi.”

Ne mislite da je taj poziv upućen s televizije mogao djelovati zastrašujuće na Srbe koji žive u Zagrebu?

“Ne samo na Srbe, nego na svakoga tko ne želi takvu vrstu govora. Svatko pametan je osudio taj način govora. I ja sam u tom smislu dao izjavu. Moramo ipak paziti što govorimo.”

Koje su vaše nadležnosti u imenovanju Olivera Frljića za ravnatelja HNK u Rijeci?

“Ministarstvo kulture je sufinancijer HNK u Rijeci, grad Rijeka i država. I u postupku imenovanja intendanta sudjeluje i ja tu ne vidim nekakvu posebnu kontroverzu”, a treba li postaviti pitanje Frljićevog rada u tom kazalištu Hasanbegović kaže da nije politički komesar i da se njegovim estradnim pristupom ne namjerava baviti, a jedino je mjerodavno financijsko poslovanje.

“Ja nisam politički komesar. On odgovara za svoj rad i financijsko poslovanje je jedino mjerodavno sve ostalo je izvan moga fokusa. On voli jednu vrstu estradnog pristupa, ali ja nemam uopće namjeru se baviti s tim. To je umjetnička stvar, on ima svoj mandat i to je to”, zaključuje Hasanbegović.