Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU organizira skup “Hrvatski fizičar i kemičar Josip Franjo Domin
[1754.–1819.], dvjesto godina poslije” koji će se održati u četvrtak, 9. svibnja 2019. s početkom u 10 sati u velikoj dvorani palače HAZU (Trg N. Š. Zrinskog 11 u Zagrebu).
PROGRAM SKUPA:
I. sjednica, predsjedaju: akademik Goran Pichler i akademik Leo Klasinc
- 10.00-10.15 Akademik Davor MILIČIĆ, potpredsjednik HAZU: Pozdravni govor
- 10.15-10.30 Akademik Goran PICHLER, tajnik Razreda za matematičke, fizičke i
kemijske znanosti HAZU: Uvodno slovo - 10.30-10.50 Kratki film HRT-a o Josipu Franji Dominu (1998.)10.50-11.10 Dr. sc. Ivana HORBEC, Ratio Educationis (1777.) i reforme visokog
školstva u Habsburškoj Monarhij - 11.10-11.30 Prof .dr. sc. Mijo KORADE, Hrvatski znanstveni krug u Mađarskoj i
Josip Franjo Domin - 11.30-11.50 Prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR, Život, djelo i djelovanje
Josipa Franje Domina - 11.50-12.10 Akademik Vladimir PAAR, Dominova istraživanja u fizici i njezinim
primjenama
12.10-12.20 STANKA ZA KAVU
II. sjednica, predsjedaju: akademik Ksenofont Ilakovac i akademik Tomislav Cvitaš
- 12.20-12.40 Prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR i akademik Nenad TRINAJSTIĆ,
Josip Franjo Domin, prvi pneumatski kemičar u Habsburškoj Monarhiji - 12.40-13.00 Dr. sc. Nikola RADIĆ, Dominov opis pneumatske pumpe na temelju
apsorpcije drvenog ugljena - 13.00-13.20 Prof. dr. sc. Ivica MARTINOVIĆ, Profesorski rad Josipa Franje Domina iz
perspektive njegovih tezarija - 13.20-13.40 Prof. dr. sc. Dubravko HABEK, Dominov rad na elektroterapiji u Pečuhu i
Zagrebu - 13.40-14.00 Mr. sc. Tomica PLUKAVEC i prof. dr. sc. Mijo KORADE, Dominove
posljednje godine u Zagrebu
Zagrepčanin Josip Franjo Domin djelovao je u 18. stoljeću u doba Habsburške Monarhije kao jedan od brojnih hrvatskih znanstvenika u Mađarskoj. Istaknuo se na području kemije i fizike, ali i na području elektroterapije. Školovao se u Hrvatskoj i Austriji, a od 1777. po caričinom Budimskom natječaju djeluje kao profesor eksperimentalne i teorijske fizike te mehanike, najprije na Kraljevskoj akademiji u Györu i Pečuhu a od 1794. na Sveučilištu u Pešti, gdje je bio dekan Filozofskog fakulteta i rektor Sveučilišta. U to doba kemija nije bila zastupljena kao zaseban predmet na Mudroslovnim (Filozofskim) fakultetima, već se predavala u okviru fizike. Stoga najvažnije Dominovo djelo nosi naslov Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (1784.).U njemu je ponovio i opisao sve dotadašnje pokuse s plinovima na temelju radova gotovo osamdeset europskih učenjaka, ali najviše se koristio njemačkim prijevodom djela Josepha Priestleya Eksperiments and Observations on Different Kinds of Air. Domin je proučio pet svezaka tog djela i sve o svakom plinu «tvari koja izmiče očinjem vidu» skupio u jedno poglavlje te dopunio otkrićima i opažanjima drugih kemičara. Sve ono što je bilo novo dogradio je na raniju osnovu i svom djelu dao cjelinu znanja o plinovima svoga doba.
Najnovije spoznaje o novootkrivenim plinovima dušikovim i ugljikovom dioksidu, vodiku, dušiku, kisiku, klorovodiku, amonijaku i drugima Domin je prezentirao akademsko obrazovanim znanstvenicima Habsburške Monarhije. Svojom Raspravom, napisanom u obzoru flogistonske teorije uveo je u austrijsku, hrvatsku i mađarsku znanost novo područje, cjelokupnu pneumatsku kemiju na kojem je kasnije izrasla Lavoisierova revolucija u kemiji. Njegova Rasprava je također bila neizostavan priručnik na akademijama i sveučilištima Monarhije jer je nadoknađivala zaostajanje nastave za znanošću. Dominov izvorni doprinos čini drugi dio njegove knjige u kojem je opisao sve primjene novootkrivenih plinova: eudiometar, aerostat, pneumatsku pumpu i pomagala za disanje. On je te aparate proučio i usavršio. Sam je u jednom pismu prijatelju, dvorskom savjetniku Michaelu Paitneru napisao da je prvi u Ugarskoj izvodio pokuse globi aerostatici i puštao balone na vodik. Osim toga, kako u njegovo doba još nisu bile otkrivene šibice, osobitu pažnju je posvetio električnom upaljaču na vodik o čemu je napisao zasebno djelo (1799.). Taj upaljač se pokazao kao dobro praktično rješenje, pa je iste godine Dominovo djelo prevedeno na njemački jezik.
Drugi dio Dominova znanstvenog rada odnosi se na istraživanje elektriciteta te primjenu statičkog elektriciteta u liječenju čime se bavio i u Hrvatskoj. Biskup Maksimilijan Vrhovac ga je pozivao u doba školskih praznika da dođe u Zagreb i izvodi pokuse liječenja elektricitetom što je i činio na trgu ispred akademijske crkve sv. Katarine na Gornjem gradu. Stoga je svoja dva djela o liječenju elektricitetom objavio u Zagrebu iste 1799. godine te je postao popularan u širim zagrebačkim intelektualnim krugovima. Kada ga je car i kralj Franjo I. imenovao zagrebačkim kanonikom (1800.) vratio se u Zagreb, živio u župi sv. Marije, djelovao kao rektor i profesor sjemeništa na Kaptolu i kao stalni povjerenik za regulaciju rijeke Save. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
Kao pripadnik zagrebačkog klera, Domin je bio posljednji hrvatski isusovac od ukinuća tog reda (1773.) do njegove obnove (1814.).
