Na predstavljanju knjige Judith Reisman Seksualna sabotaža sudjelovala je novinarka Karolina Vidović Krišto, odvjetnik Zvonimir Hodak, novinar i producent Timothy Tate. Tate je istaknuo kako  je Reisman u svojoj knjizi izravno ukazala na poveznicu između  Alfreda Kinseyja i njegovog djelovanja na pokretanju seksualne revolucije, s jedne strane, i rasta pornografske industrije s druge strane. Reisman je pojasnila kako joj je bilo zabranjeno ispitivati Kinseyjevo istraživanje, arhivsku građu na kojoj se temelje Kinseyjevi zaključci i postavke o ljudskoj seksualnosti. Pojasnila je kako je tek kasnije otkrila u čemu je problem –  da su sveučilišta financirana od Rockefellera, Playboya, velikih organizacija koje su međusobno povezane i koje ograničavaju mogućnost slobodnog istraživanja svake teme.

Karolina Vidović Krišto prepričala je tešku životnu priču Judith Reisman – njezinu malodobnu kći, u dobi od 10 godina silovao je dječak od 13 godina za kojeg se ispostavilo da mu to nije bio prvo silovanje te da je zlostavljao i vlastitog brata. Socijalna služba protumačila je  Judith Reisman da je takvo silovanje posljedica činjenica da su  djeca seksualna bića od rođenja. Nakon toga je prof. Reisman počela istraživati  što se iza svega toga krije i saznala da su po pitanju seksualnih delikata i  bilo čega što se tiče seksualnosti sve države SAD-a svoje zakone  temeljile na istraživanjima Alfreda Kinseyja. Prema riječima Vidović Krišto Reisman je prva koja je to iznijela na svjetlo. Kći dr. Reisman cijeli je život trpjela posljedice silovanja u djetinjstvu te je umrla u ranoj dobi.

Hodak: homoseksualci su gotova priča, ozbiljne ljude koji razmišljaju zanima nešto drugo

Zvonimir Hodak je istaknuo kako je u SAD-u pravno moguće javno propagirati pedofiliju – gdje se na pokrenut postupak protiv vas možete pozvati na amandman Ustava gdje svatko može govoriti što misli i želi.

„Naš ministar Jovanović rad Judith Reisman je proglasio šundom i sve što se ne slaže s njegovim pogledima, on će proglasiti šundom“, ocijenio je Hodak  te dodao kako je ministar Jovanović doživio veliki debakl na Ustavnom sudu, i sa zdravstvenim odgojem i s brojnim propisima koje je ustavni  sud  “srušio”. Zdravstveni odgoj se sada opet nalazi na ocjenjivanju Ustavnog suda, ali sve to, prema riječima odvjetnika Hodaka, ministra nije niti opametilo niti učinilo fleksibilnim.

Pojasnio je kako su mediji prošle godine Judith Reisman proglasili homofobom radi njezinog istraživanja i borbe protiv pedofilije.

„Ne znam što reći na vlast koja tolerira  da urednici pedofilskog mjesečnika dolaze u Dubrovnik na konferenciju (op.a.- u organizaciji prof. Aleksandra Štulhofera, člana stručnog tima ministarstva obrazovanja koji je sudjelovao u izradi modula zdravstvenog odgoja koji govori o spolnosti) da se njegove ideje uvedu u školski udžbenik te da danas nemamo nijednu presudu protiv ljudi koji su sve to dopustili“, ocijenio je te naveo kao primjer slovenskog veleposlanika u Australiji koji je prošli tjedan odmah smijenjen nakon što je na službeni prijem slovenske vlade doveo osuđenog pedofila te zanijekao da ga je sam pozvao.

Tate: Za razliku od vašeg ministra ja sam doista pročitao ono što je dr. Reisman napisala i ma što vam on rekao – ona je u pravu

Thimothy Tate, novinar čija su istraživanja dovela do osude i zatvaranja 20-ak pedofila, istaknuo je kako je dr. Reisman u svojoj knjizi izravno ukazala na poveznicu između  Alfreda Kinseyja i njegove odlučnosti da pokrene seksualnu revoluciju, s jedne strane, i profita pornografske industrije s druge strane.

Pojasnio je da su se Reisman i on upoznali prije 20 godina kada je snimao dokumentarni film o Kinseyju i njegovoj suradnji s pedofilima te kako je njezino istraživanje o Kinseyju, pedofilima  te poveznici s pornografskom industriji jako dobro proučio.

„Za razliku od vašeg ministra ja sam doista pročitao ono što je ona napisala i ma što vam on rekao – ona je u pravu“, ustvrdio je Tate te dodao kako Reisman govori o neizrecivoj istini usporedivši je s djetetom koje je u bajci Carevo novo ruho imalo hrabrosti od svih ljudi koji su se divili carevoj izmišljenoj odjeći reći da je car gol.

Reisman: Djeca su duhovna bića od rođenja, mali dobri ljudi od rođenja – ne spolna bića bića

Dr. Reisman je istaknula je kako se njezin posao nastavlja i onda kad je Ustavni sud donio odluku u Hrvatskoj o braku kao zajednici žene i muškarca te kako su ga nastavili maleni ljudi kao što je ona.

„Ako su kao prema Kinseyju djeca seksualna od rođenja to znači da odrasli mogu upuštati u spolne odnose jer ste spolna bića“, rekla  je Reisman te dodala kako su se zakoni u SAD-u promijenili – zakonska granica za stupanje u spolne odnose je spuštena koji ocjenjuje kao scenarij iz pakla.

„Djeca su duhovna bića od rođenja, mali dobri ljudi od rođenja – a ne seksualna bića”, istaknula je Reisman.

Povezala je Kinseyjev utjecaj na Hugh Hefnera, vlasnika Playboya, milijunaša koji se obogatio na pornografskoj industriji te činjenicu da  Playboy desetljećima sustavno djecu prikazuje kao seksualne igračke te oduzima ljudskost i djeci i  ženama i muškarcima.

„Hefner je bio Kinseyjev pamfletist“, zaključila je Reisman te dodala kako je cilj da kroz iskrivljeni spolni odgoj djeca postanu žrtve, ovisnici i korisnici pornografije.

Judith Reisman je 1982. godine primila 800.000 dolara bespovratnih sredstava od američkog ministarstva pravosuđa za analiziranje Kinseyjevih istraživanja kada se bave djecom, kazneno djelo i nasilje kako su prikazani u Playboyu, Penthousu i Hustleru.

„U jednom trenutku bilo mi je zabranjeno  ispitivati Kinseyjevo istraživanje, ali mi je sveučilište dopustilo da se usredotočim u svom istraživanju na Playboy, Penthouse a rezultati su bili objavljeni 2 godine kasnije“.

„Američka udruženja psihologa temelji svoje interpretacije na Kinseyju, skupina za promicanje psihijatrije je 1950. godine dala preporuku da se dobna granica za sporazumni seks spusti ispod 7 godina“, istaknula je te dodala kako je 1955. godine skupina koja predlaže zakone  dala preporuku da dobna granica bude 10 godina.

Pojasnila je kako je kad je pitala što je s djecom koja su sudjelovala u istraživanju – iz Kinsey instituta su odgovorili da bi bilo preskupo tražiti gdje su ta djeca.

Izvor: Narod.hr
Photo: Hrvoje Pilić/narod.hr