Introspektivna ‘Ana Frank’ premijerno u Trešnji

Premijera monodrame “Ana Frank” u režiji Jakova Sedlara oživjela je u petak navečer tu židovsku djevojčicu na pozornici zagrebačkog Gradskog kazališta Trešnje kao introspektivnu tipičnu trinaestogodišnjakinju punu života, čiju priču nikada ne smijemo zaboraviti.

Anina sudbina, ispričana kroz njezin dnevnik, jedna je od najpoznatijih priča o holokaustu i jednom vremenu zaluđenom mržnjom i zlom nacističke ideologije.

Dnevnik je Ana počela pisati nedugo prije nego što je njezina obitelj prisiljena na bijeg u tajno skrovište u samom središtu Amsterdama, gdje su potom, zahvaljujući pomoći prijatelja, s još četvero ljudi proveli dvije godine skrivajući se u skučenu prostoru dok ih netko nije prokazao. Deportirani su u logore, gdje su svi, osim Anina oca Otta, pronašli smrt.

Anini dnevnički zapisi u predstavi su oblikovani kao dobro zaokruženi kratki monolozi koje pomalo sjetno iznosi samotan lik na pozornici, obraćajući se publici kao da govori imaginarnoj prijateljici impersoniranoj u obliku dnevnika.

S njima se u relativno brzim sekvencama izmjenjuju projekcije vrlo informativnog dokumentarnog filma dramaturga i scenarista Dominika Sedlara, koji obuhvaća čitavu povijest Drugog svjetskog rata i holokausta, počevši od dolaska nacionalsocijalista na vlast u Njemačkoj 1933.

Mračnoj povijesti nacističke ideologije suprotstavljeni su idilični prizori obiteljskog života Frankovih prije nego su primorani na skrivanje, prikazani kroz obilje fotografija koje dokumentiraju čitav Anin život, od rođenja 1929. u Frankfurtu.

Dok je film objektivan i nesmiljen, a povijesne istine koje postupno ocrtava brutalne, glumačko-igrani dio predstave nema ništa od histerije onodobne surove stvarnosti.

Sedlar je u predstavi naglasak stavio na pozitivne poruke Anina dnevnika, pa odabranim monolozima dominiraju njezina promišljanja o tome što želi od života, maštanja o dječaku Petru, također zatočenom s njom, osjećaji ljubavi prema ocu, udaljavanje od majke.

Iako je njegova Ana introspektivna, ona nije očajna, a njezina je tuga naznačena tek kao povremena alternativa njezinu mladalačkom optimizmu i radovanju životu.

Anu je na premijeri utjelovila Lucia Stefania Glavich Mandarich, koja ju igra temeljito i ozbiljno, a njezin se glumačko-scenski nastup odlično stapa s filmskim segmentima.

Scena je jednostavna – tek stol i stolac, svjetlo je prigušeno i usmjereno na lik Ane, a dojmu pridonosi potresna skladba “Eli, Eli” židovske padobranke Hane Szenes koju su ubili nacisti, a čijom je izvedbom uživo na violini studentica Muzičke akademije u Zagrebu Paula Žujević otvorila i zatvorila predstavu.

“Dnevnik Ane Frank” potresno je svjedočanstvo jednog mračnog razdoblja ljudske povijesti koje nikada ne smijemo zaboraviti. Svojom je “Anom” u Trešnji Sedlar napravio dobro zaokružen scensko-filmski dokument namijenjen djeci školske dobi, ali i odraslima, svima onima koji ne žele zatvarati oči pred neugodnim povijesnim istinama.

U završnici predstave stapa se filmska poruka hrvatskog producenta židovskog podrijetla Branka Lustiga, snimljenog u koncentracijskom logoru Bergen Belsen u Njemačkoj na mjestu gdje je Ana Frank umrla i gdje je on istodobno s njom proveo dva i pol mjeseca, te ona Anina dnevnika: “Unatoč svemu, svim neospornim užasima koji su se dogodili, vjerujem da tamo negdje još ima dobrih ljudi koji su u stanju i žele činiti dobro drugima”.

Jednosatna predstava u kojoj nema drugih zvukova osim zvuka violine na početku i na kraju, glasa naratora u filmu i gotovo nježnog glumačkog izlaganja, prepuno je gledalište pratilo u mrtvoj tišini, uz snažan aplauz i ovacije na kraju.

Premijeri je nazočio i sam Branko Lustig, kojega je publika nagradila posebnim pljeskom.