“Na samom početku svog mandata, ministrica kulture Obuljen Koržinek predstavljala se kao gospa zaštitnica neovisne scene i audiovizualne industrije u čijem je zakonskom reguliranju sama sudjelovala. Umjesto da filmsku industriju obrani od činjenično neutemeljenih, po intenciji cenzorskih i ideološki zadrtih napada pseudo-braniteljskih grupa, ona je toj ideološki pobjesnjeloj stihiji udovoljila. U promjene u filmskoj industriji opet se – kao i u one u školstvu – ušlo pod stijegom ‘depolitizacije’ i ‘odmicanja od ideologije'”, piše Jurica Pavičić za Jutarnji list, pronalazeći u Crkvi u Hrvata, “kvazi-braniteljima”, Bruni Esih i Zlatku Hasanbegoviću prauzrok nove, “ideologizirane” kurikulne reforme i novoga HAVC-a, koji, čini se, više nije što je bio.
Pavičićev problem je slojevit. Prvi i najvidljiviji sloj njegova odnosa prema, primjerice, HAVC-u, proizlazi iz činjenice da je sam Pavičić dobitnik HAVC-ovih sredstava. Radi se o 90 000 kuna za razvoj komercijalnog televizijskog projekta “Patrola na cesti”, koji je potom kupio i emitirao i HRT. No to nije sve: Jurica Pavičić 2011. je godine od HAVC-a (preko Hrvatskog filmskog saveza) dobio 15.000 kuna za “Stilske tendencije u postjugoslavenskom filmu”, a u 2016. godini još 10.000 kuna za” Klasike hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja”, da bi mu Hrvatski filmski savez izdao knjigu.
Kolumnist Jutarnjeg lista Jurica Pavičić dobivao od HAVC-a tisuće kuna
Pitanje je banalno, ali logično: ovise li Pavičićeve simpatije o tome koliko je tko spreman prepoznati i uložiti u njegove vlastite uratke (kao, očito, lakmus papir prepoznavanja depolitiziranosti i dezideologiziranosti)? I pretpostavlja li to neku vrstu sukoba interesa uslijed kojega Pavičić, kao novinar, javnost može dovesti u zabludu glede poslovanja Hrvatskog audiovizualnog centra?
Sumnju u Pavičićev sukob interesa izrazila je i Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata kada je poslala prijavu Novinarskom vijeću časti protiv njega poradi kršenja članka 21. Kodeksa časti hrvatskih novinara prateći trag korupcijske hobotnice, čije navode donosimo u nastavku:
“Dana 29. 10. 2016. g. u Jutarnjem listu ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek dala je intervju članu HND-a Jurici Pavičiću, koji je postupio suprotno članku 21. Kodeksa časti hrvatskih novinara, jer duboko uvučen u sukob interesa nije ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek postavio niti jedno od pitanja koje Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata postavlja, a koja se tiču njene uloge u Upravnom odboru HAVC-a i ulozi člana istog odbora Hrvoja Turkovića u dodijeljivanju više milijuna kuna svojoj supruzi Snježani Tribuson, kao i desetaka milijuna kuna udruzi Hrvatski filmski savez čiji je Turković član i ranije dugogodišnji predsjednik, kao ni o Veri Robić Škarica, sadašnjoj predsjednici udruge Hrvatski filmski savez, kao ni o dodjeli novca ravnatelja Hrvoja Hribara svojoj kćeri Sari Hribar na javnom pozivu HAVC-a, kao ni o ponovnom dodijeljivanju novčanih sredstava na javnom pozivu mimo Pravilnika HAVC-a firmi Nukleus film, koproducentu antihrvatskih uradaka ’15 minuta – masakar u Dvoru’ i ‘Chriss the Swiss’, za dokumentarni film ‘Okupirano kino'”.
Hvalospjev Hribaru – “hrvatskom modernizatoru i reformatoru” – iz pera Jurice Pavičića
Naposljetku, što se tiče dimenzije “politizacije” i “ideologizacije” koju kolumnist Jutarnjeg lista vidi u ranom poslovanju novoga vodstva HAVC-a i začetku nove kurikulne reforme, one se ne mogu osporiti. Svima je jasno je da je svaki aspekt društvenog života podložan nekom svjetonazoru – pritom je ključno tek to da dotični svjetonazor ne promiče ekstremizam bilo koje vrste, već da se u okviru institucije o kojoj je riječ, poput recimo HAVC-a, radi o umjerenjaštvu unutar kojega može supostojati i ravnoteža pluralnih stajališta, bez potrebe da se ikome išta silom nametne.
Važno je da “ideologija” koja stoji iza određenih projekata nije suprotstavljena svjetonazoru glavnine pripadnika društva, što nije bio slučaj s, primjerice, Jovanovićevim pokušajem seksualnog (pre)odgoja iz vremena Kukuriku koalicije. Ako ona vrsta umjerenosti kakvu zasad demonstriraju vodstvo novoga HAVC-a i voditeljica nove kurikulne reforme nekome djeluju kao “ideologizacija”, taj bi se možda trebao zapitati nije li sam, neovisno o političkom opredjeljenju, zapravo ekstremist.
