Emotivan oproštaj u Jutarnjem listu sročio je Jurica Pavičić bivšem ravnatelju HAVC-a, Hrvoju Hribaru.
“Poput mnogih ljudi koji su u Hrvatskoj bili toliko glupi da trud i znanje posvete nekom javnom dobru, i Hrvoje Hribar je izbačen i popljuvan, bačen niz štenge, obješen kao lopov i prokazan kao izdajnik. Ono što sada slijedi bit će vjerojatno “sanaderovski” scenarij, u kojem će i bivši neprijatelji i bivši prijatelji krenuti šutati mrtvog lava, da bi se smjestili u prvi red kad sedlarizacija kinematografije počne. Zato sada – kad je sve gotovo – imam potrebu napisati tekst koji sam prešućivao sedam godina, i to zato što mi se činilo nedolično da ga napišem. Imam potrebu napisati tekst o čovjeku čije ćemo razdoblje – kako je sročio filmski režiser i politički konzervativac Zrinko Ogresta – pamtiti kao zlatno doba za hrvatske pokretne slike”, piše Pavičić.
Kolumnist Jutarnjeg lista Jurica Pavičić dobivao od HAVC-a tisuće kuna
Pavičić nastavlja: “To je priča o čovjeku koji je doživio sudbinu većine hrvatskih modernizatora i reformatora, od Marmontovih dalmatinskih jakobinaca pa do Borisa Jokića: a ta je sudbina da te rastrga klerikalna, konzervativna rulja. Na svojoj koži Hribar je doživio reprizu vazda istog hrvatskog povijesnog klišea: a to je da ga je ugušilo ‘domoljublje’ hrvatskih ‘patriota’. Gadan je taj zagrljaj domovinske ljubavi, gori je od zagrljaja boe constrictor. Što god ta ljubav zagrli, uguši i rastavi od života”.
Nakon što je definirao vječni položaj “hrvatskog modernizatora i reformatora”, čega je Hrvoje Hribar utjelovljenje, Pavičić predskazuje i budućnost:
“Što slijedi dalje? Ma što o tome mislila ili snivala nominalna ministrica kulture, stvari će se vjerojatno razvijati prema scenariju onog koga se tu zbilja pita, a to je mastermind cijele operacije Zlatko Hasanbegović. Taj hodajući cidokor hrvatske kulture – čovjek kojem je misija da pospe kiselinom sve što je zeleno i daje plodove – već je najavio ‘demontažu cijelog sustava’. To vjerojatno ne znači demontažu agencije, jer ni ustaše nisu ludi da iz džepa sebi izbiju milijune kontribucija.”
I u tom proročanstvu kao glavnog pokretača Hribarova rušenja ‘razotkriva’ Zlatka Hasanbegovića, kao da Hribar ne snosi odgovornost za financijske propuste Centra kojim je rukovodio, a pritom, uz poslovično proglašavanje bivšeg ministra kulture “ustašom”, i pogrešno tumači njegove riječi o “demontaži cijelog sustava”.
One se, naime, nisu odnosile na hrvatsku filmsku industriju, već na “interese raznih klijentelističkih mreža” koje se ne protežu samo kroz HAVC – potvrde li se, naravno, nalazi Državne revizije – već se vjerojatno “već 25 godina” protežu i dobrim dijelom raznih hrvatskih političkih i društvenih institucija.
