“Nad Španovčanima je izvršen genocid ubijanjem i protjerivanjem, pljačkom i spaljivanjem sela, promjenom imena Španovica u Novo Selo, čisto srpsko“, istaknuo je u svom izlaganju dipl. ing. Marijan Pinhak na Hrvatskom žrtvoslovnom kongresu na temu „Totalitarizmi XX. stoljeća i njihove posljedice za hrvatski narod“.
> (FOTO) Španovica, Kusonje, Bučje: Mjesta stravičnih četničkih i partizanskih zločina
> (FOTO) 8. hrvatski žrtvoslovni kongres: ‘Vukovar je rušila i kokarda i zvijezda petokraka’
Podsjetimo, u suradnji s Udrugom Macelj 1945., pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Vukovara i gradonačelnika Ivana Penave te uz potporu Grada Krapine, Hrvatsko žrtvoslovno društvo 8., 9. i 10. studenoga 2019. organiziralo je 8. Hrvatski žrtvoslovni kongres na temu „Totalitarizmi XX. stoljeća i njihove posljedice za hrvatski narod“.
Kongres je svečano otvoren u petak, 8. studenoga 2019., u Sveučilišnom kampusu na zagrebačkom Borongaju, a domaćin skupu bili su Hrvatski studiji. Drugi i treći dan Kongresa, 9. i 10. studenoga 2019., održan je u Krapini.
Donosimo rezime informacije o Španovici na 8. Hrvatskom žrtvoslovnom kongresu:
U listopadu 1942. komunisti su odustali od napada na Daruvar, a na nagovor Srba iz okolnih sela donijeli su odluku da s 1700 partizana napadnu slabo branjenu Španovicu, da izvrše obećanu „veliku pljačku“ bogatog sela, „da se likvidira jedno od najkrvoločnijih neprijateljskih uporišta i da se pokaže srpskom narodu ovog kraja da su partizani zaista narodna oslobodilačka vojska.“ (citati iz Zbornika NOR-a)
Za vrijeme napada u Španovici su ubijena 142 stanovnika, od kojih je 29 poginulo pružajući otpor, 44 muškarca su zarobljena i strijeljana, a 69 muškaraca, žena i djece u selu i tijekom bijega pobili su Srbi iz okolnih sela. Masovno su pljačkali po kućama, odvezli su oko 540 kola opljačkanih poljoprivrednih i drugih dobara, 80 konja i mnogo stoke. Sve su odvukli u svoja sela pod kontrolom partizana, čime je ostvareno komunističko obećanje „velike pljačke“. U partizanskom izvješću piše da su tražili „… da se sva hrana, koja u Španovici propada, izveze i spremi za partizane i za narod“, čime su osigurali prehranu partizana za slijedeću zimu. Za vrijeme napada spalili su oko 230 kuća, a naknadno školu, vatrogasni dom, općinsku zgradu i crkvu.
Organizatori napada bili su zgroženi iskazanom mržnjom i masakrom koji su počinili Srbi iz okolnih sela nad Španovčanima. Za zločin Srba iz okolnih sela generali JNA Petar Drapšin i Rade Bulat u Zborniku NOR-a, Tom V, knjiga 8, napisali su:
„Uslijed slabog političkog rada u pozadini srpski narod nije shvatio našu akciju pravilno. On nas više posmatra kao srpske osvetnike, a ne kao narodne borce koji se bore protiv fašizma i za narodno oslobođenje. Uslijed slabog političkog rada u pozadini srpski narod nije shvatio našu akciju pravilno. Oni su stajali na stanovištu da cijelu Španovicu treba popaliti, a Španovčane poklati.“
Nad Španovčanima je izvršen genocid ubijanjem i protjerivanjem, pljačkom i spaljivanjem sela, promjenom imena Španovica u Novo Selo, čisto srpsko.
Nakon rata generirale su se priče da su Španovčani pljačkali i spaljivali „srpska sela“, ubijali i odvodili Srbe u logore. Po selima oko Španovice podizani su spomenici na kojima su upisivani brojevi stotina ubijenih Srba, žrtava ustaškog terora. U Španovici je bio stacioniran samo jedan vod od 24 pridošlih ustaša iz Bosne, kojima se pridružilo i 12 Španovčana, dok su pripadnici HSS-ove Selske straže preimenovane u Ustašku pripremnu bojnu imali obvezu čuvati selo i usjeve od pljačke komšija iz okolnih sela i napada partizana.
Zastrašujuće se manipuliralo s brojem ubijenih Srba, koje su podijelili samo u dvije skupine; ubijeni od ustaša u selu i u logoru. Pod žrtve ustaškog terora upisano je ukupno smanjenje broja stanovnika koji su poginuli u partizanskim akcijama mobilizirani „po potrebi“ za napade na domobranska uporišta, preminule borce i diverzante nakon ranjavanja, kolateralne civilne žrtve sukoba, likvidirane „dezertere i špijune“, umrle od tuberkuloze, tifusa i drugih bolesti, zadržani u vojnoj i milicijskoj službi, preselili u gradove i druga mjesta.
Mit kojim Srbi optužuju Španovčane za odvođenje u logore, ubijanje i spaljivanje sela nema potvrdu u dokumentima, već je posljedica njihove trajne mržnje i namjere da klevetom opravdaju izvršen genocid nad Španovčanima.
Za vrijeme komunističke Jugoslavije Španovca se spominjala samo u negativnom kontekstu kao jako ustaško uporište. Srbi izvrću činjenice i nameću tezu da su Španovčani-ustaše pljačkali i spaljivali „srpska sela“, ubijali i odvodili Srbe u logore. Suprotno tome Zemaljska komisija za ratne zločine optužila je ustaše XIII. bojne iz Lipika, te jednog civila iz Španovice i dva civila iz Dragovića za „… hapšenje, odvođenje u logor, masovna ubojstva i pljačku“. To su jedini dokumenti koji poimenično optužuju Španovčane a sve ostalo su zlonamjerne priče o „krvoločnoj ustaškoj Španovici“.
Nakon rata sve preživjele Španovčane proglasili su „narodnim neprijateljima“ pa su im oduzeli posjede, ostatke spaljenih kuća i protjerali uz trajnu zabranu povratka u Španovicu. Njihove posjede dodijelili su doseljenim Srbima, a ime Španovica promijenili u Novo Selo, čisto srpsko.
Povjesničari za vrijeme komunističke Jugoslavije nisu smjeli, a nakon uspostave Republike Hrvatske nisu pristupili istraživanju tragedije Španovice i okolnih sela. To daje prostor objavljivanju pamfleta i knjiga u kojima se piše o Španovčanima-ustašama koji su pljačkali i masovno ubijali Srbe bez konkretnih dokumentiranih dokaza.
Španovčanima do danas nisu vraćeni posjedi jer je komunistička vlast Srbima dodijelila bespovratne kredite kojima su sagradili kuće na tuđim posjedima. Njihovi sinovi i unuci odgajani u mržnji prema svemu što je hrvatsko, 1991. ponovo su krenuli u rat protiv Hrvatske države. Nakon poraza pobjegli su u Srbiju iz straha za počinjene zločine.
Potomci Španovčana za blagdan Duhova okupljaju se u Španovici da bi se prisjetili nekada velikog i naprednog sela, miroljubivih i kulturnih predaka, da se poklone ubijenim i položenim u raku na groblju, pomolile za sve ostale poginule i ubijene. Hrvatsko žrtvoslovno društvo svake godine organizira komemoraciju žrtvama u Španovici s polaganjem vijenaca uz spomenik na kojemu su upisana imena 389 poginulih i ubijenih Španovčana tijekom Drugog svjetskog rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
