Dvadeset i osam godina vjeronauk je izborni predmet u našim školama. Uvijek netko postavlja pitanje je li vjeronauku mjesto u školi ili u župnoj zajednici. Što zapravo učenici dobivaju školskim vjeronaukom te koliko se on mijenjao tijekom godina i koliko su se mijenjali udžbenici koji su pratili taj predmet, razgovaralo se u emisiji Dobro jutro Hrvatska na HRT-u.
> Dr. Željko Tanjić: “Izbacivanje vjeronauka iz škola traže oni koji su predavali marksizam”
> Ustavni sud: ‘Vjeronauku je mjesto u školama i vrtićima’
> Obilježena 25-godišnjica vraćanja vjeronauka u škole nakon 45 godina komunističke zabrane
Što novoga donosi kurikul vjeronauka i koji je argument da je vjeronauku mjesto u školi objasnila je Tihana Petković, članica Stručne radne skupine za katolički vjeronauk.
– Vjeronauk je odgojni predmet, a odgoja nikad previše. Kad učenici rastu u visinu odnosno kad se fizički razvijamo i rastemo, jednako tako je jako važno da se duhovno i moralno odgajamo, odnosno rastemo i razvijamo. Upravo je tu uloga vjeronauka u školi. Suvremena škola treba omogućiti cjeloviti odgoj. U njega ulazi ostvarivanje potencijala intelektualnih, ali onda tako i moralnih i duhovnih potencijala i u tom smislu vjeronauk daje vrlo važan doprinos. Sadržaj i ciljevi katoličkog vjeronauka, dakle ono što se na vjeronauku uči i govori, upravo su i ciljevi škole: dostojanstvo ljudske osobe, izgradnja savjesti, duhovno-religiozne, etičko-moralne savjesti, govorimo o vrijednostima, rekla je Petković.
Na pitanje zašto vjeronauk u školi, Petković je rekla da zato što nauk katoličke crkve i kršćanska antropologija učenika odgajaju.
– Učenik usvaja temeljne odgojne vrijednosti i roditelji imaju pravo na vjerski odgoj svoje djece. Vjeronauk u školama upravo omogućava roditeljima to pravo da oni odgajaju djecu u skladu s onim vrijednostima koje i oni imaju.
Don Mihovil Kurkut, ravnatelj izdavačke kuće Salesiana, rekao je da je naše društvo malo, kao i svi mi, opterećeno prošlošću te stoga nismo slobodni do kraja.
– Zbog toga neka pitanja koja smo trebali riješiti, rješavamo dan-danas. Ono što me žalosti, to je malo i na grbači naše djece. Vjeronauk je izborni predmet i odabiru ga oni koji žele. Vjeronauk je predmet koji je jako širok. On ima kontakt sa svim drugim predmetima: biologija, povijest, umjetnost, glazba, hrvatski jezik. To je predmet koji djeca ne moraju “bubati”, djeca ga vole, dobiju se lako ocjene, rekao je don Kurkut.
Na pitanje zašto vjeronauk u školi rekao je da je Crkva ta koja je osnovala škole i fakultete.
– Ne vidim zašto ne bi bio u školi kao izborni predmet. Mislim da može samo pomoći mladim ljudima da dođu do svojeg ja, do svojih razloga, rekao je don Mihovil Kurkut.
Udžbenici su instrumenti, pomagala, nastavnicima i djeci. Moraju biti lijepi, privlačni i korisni, oni moraju biti ti koji će ih zainteresirati da postavljaju pitanja i traže odgovore, objasnio je kakvi moraju biti udžbenici za vjeronauk.
Marin Miletić, vjeroučitelj Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci, uvijek ističe da je vjeronauk na leđima vjeroučitelja.
– Zar nije sve na leđima onoga tko nešto donosi i prenosi. Od političara do glazbenika, koliko je netko autentičan u nečemu, toliko onda uspije prenijeti i poruku.
Zašto vjeronauk u školama? Citirao je dr. Jokića, koji je bio šef kurikularne reforme prijašnje vlasti.
– On je istaknuo mnoge pozitivne plodove vjeronauka u školi. On je izraz pluralističkog društva, budući da društvo mora roditeljima omogućiti da participiraju u odgoju svoje djece. Vjeronauk se nikome ne smije nametnuti. U mojoj sušačkoj gimnaziji ne možete natjerati osamnaestogodišnjaka da on uz 18 predmeta ide na nešto što ne želi, a ja imam oko 78 % učenika koji idu na vjeronauk, naglasio je Miletić.
– Vjeronauk kao izborni predmet, na ovaj ili onaj način postoji u svim zemljama EU-a, osim u Sloveniji. Primjerice u Austriji je obvezan predmet, a roditelji mogu tražiti izuzeće. To radi samo 14% roditelja. “Helou ljudi”, čemu izmišljanje tople vode, zapitao je.
– Kod nas vjeronauk postoji u obrazovnom sustavu 200 godina, a u 50-im godinama prošlog stoljeća je izbačen iz škole. U pravilu su ga iz škole izbacivale ideologije nacizma, fašizma i komunizma. U kojoj god državi da je došao jedan od ta tri režima, vjeronauk je izbačen iz škole. On je jedan od najvećih demokratskih izraza pluralizma, te i odvojenosti crkve od države, da vi možete djeci ponuditi da oni koji žele, izaberu. Kao što rekoh, ne smije se nametnuti, rekao je Miletić na HRT-u:
Podsjetimo, vjeronauk je prije 28 godina ponovno uveden u hrvatske škole, na temelju Ugovora Svete Stolice i Republike Hrvatske te na temelju provedbenog ugovora Vlade i Hrvatske biskupske konferencije. “U osnovnim školama vjeronauk kao izborni predmet odabire 90 posto učenika, u srednjim školama njih 75 posto, što govori o tome da je u našim školama uveden po demokratskom slobodnom izboru”, rekao je svojedobno kardinal Josip Bozanić. Naglasio je je kako je vjeronauk nakon Drugog svjetskog rata nasilno izbačen iz škola.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
